Pravo i porezi 10/2026

Izmjenama Zakona o strancima i Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj uređen je primjereni smještaj za širi krug državljana trećih zemalja koji borave i rade u RH. Primjereni smještaj mora biti osiguran za sezonske radnike i državljane trećih zemalja kojima se izdaje dozvola za boravak i rad na temelju mišljenja HZZ-a, ako poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja. Autorica u članku iznosi koje uvjete smještaj treba osigurati da bi se smatrao primjerenim i koja se dokumentacija podnosi uz zahtjev za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad.

1. Smještaj državljana trećih zemalja
2. Dozvola za boravak i rad na temelju mišljenja HZZ-a i smještaj
3. Dozvola za boravak i rad za sezonskog radnika i smještaj
4. Primjereni smještaj
5. Prijava boravišta

Novelom Zakona o javnoj nabavi iz 2026. godine izmijenjen je čl. 251. Zakona o javnoj nabavi. Propisano je da je javni naručitelj obvezan iz postupka javne nabave isključiti gospodarskog subjekta za kojeg je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela za tržišno natjecanje ili pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je sudjelovao u zabranjenom sporazumu u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Izričito spominjanje zabranjenih sporazuma, a zbog primarne pripadnosti toga pojma pravu tržišnoga natjecanja, otvara pitanje o kakvim je sporazumima riječ, jesu li time obuhvaćeni svi sporazumi, a posebno o tome kako pravo tržišnog natjecanja i javne nabave na razini EU-a i u nacionalnim hrvatskim okvirima kvalificira vertikalne sporazume. U ovom će se članku prikazati relevantni izvori europskog i hrvatskog prava, uključujući ključne predmete iz prakse Suda pravde EU-a, kako bi se ova problematika cjelovito razumjela kako u formalnom tako i u supstancijalnom smislu. Ovaj članak nastao je kao rezultat propitivanja nakon donošenja Novele Zakona o javnoj nabavi o tome jesu li obveznim isključenjem u smislu čl. 251. st. 3. Zakona o javnoj nabavi obuhvaćeni i vertikalni sporazumi. Odgovor na to pitanje, dakako, ne nudi formalna struktura vertikalnog sporazuma, već cjelovitost učinaka koje takav konkretni sporazum postiže u području tržišnoga natjecanja.

1. Pravna kvalifikacija zabranjenih sporazuma u pravu tržišnog natjecanja i javne nabave
2. Odredbe Direktive 2014/24/EU o isključenju i hrvatsko rješenje
3. Zabranjeni sporazumi prema pravilima tržišnog natjecanja
4. Još o profesionalnom propustu u smislu Direktive 2014/24/EU
5. Zaključci

Autorica u članku iznosi okolnosti u kojima su donesene Odluka o isticanju dodatne cijene kao mjera izravne kontrole cijena i Odluka o objavi cjenika proizvoda i usluga kao mjera izravne kontrole cijena, razloge zbog kojih je odgođena njihova primjena te na koji su način povezane s obvezom isticanja bazne cijene koja proizlazi iz Zakona o zaštiti potrošača.

1. Obveza isticanja dodatne (sidrene) cijene i objave cjenika – donošenja odluka i odgoda njihove primjene
2. Što je s obvezom isticanja bazne cijene?

Dodatni rad u hrvatsko pravo preuzet je iz europskoga prava, iz Direktive (EU) 2019/1152, koja ga uređuje kao fleksibilan oblik radnog odnosa. Dodatni rad u hrvatsko zakonodavstvo ušao je razmjerno kasno, s mnogo nerazumijevanja u struci i praksi te na način koji restriktivnošću (posebno u pogledu limita dopuštenosti toga rada od osam sati tjedno) zamjetno odudara od pogodujućih i fleksibilnih imperativa Direktive (EU) 2019/1152. Taj je rad uveden u RH i primjenjuje se još uvijek uz mnogo poteškoća te nizove pogrešnih predodžaba. Uzevši sve te činitelje zajedno, dodatni rad u RH nije u praktičnom smislu ni približno ostvario potencijal koji ima i koji je prijeko potreban u uvjetima demografske depresije, poremećaja na tržištu rada i akutnog manjka radne snage svih vrsta. U ovom se članku uspoređuje sadržaj i teleologija Direktive (EU) 2019/1152 sa sadržajem relevantnih odredaba ZR-a, pri čemu se iznosi da je ZR-ovo uređenje dodatnog rada iznimno rigidno i restriktivno te da kao takvo nije u skladu ni s uvodnom izjavom br. 29 Direktive (EU) 2019/1152 ni njezinim čl. 9.

1. Uvod – kontekst nastanka i osnovni pojam dodatnog rada
2. Direktiva (EU) 2019/1152
3. Zakon o radu
4. Zaključci

Pravo na plaćeni godišnji odmor predstavlja jedno od temeljnih socijalnih prava koje je u RH zajamčeno na ustavnoj, supranacionalnoj (europskoj) i zakonskoj razini. Navedeno pravo u sebi obuhvaća dvije temeljne sastavnice, naime, pravo na odmor i opuštanje te pravo na primanje naknade plaće za vrijeme korištenja tog odmora. Prva je navedena sastavnica strogo osobne prirode i vezana uz samu osobu radnika, dok je druga u naravi imovinska. Upravo zbog osobne naravi prve sastavnice, u pravilu je zabranjeno svako disponiranje pravom na plaćeni godišnji odmor, pa tako i odricanje od njega ili sporazum o isplati naknade umjesto njegova korištenja. Ipak, europsko i hrvatsko zakonodavstvo predviđaju jednu iznimku kad je poslodavcu dopušteno (štoviše, on je na to obvezan) isplatiti radniku naknadu za neiskorišten godišnji odmor. To je dopušteno isključivo kad korištenje godišnjeg odmora radniku objektivno nije moguće zbog prestanka radnog odnosa. Budući da radni odnos može prestati i smrću radnika, postavlja se pitanje ostvarenja prava na isplatu naknade za stečeni, a neiskorišteni dio godišnjeg odmora pokojnog radnika. Pitanje je, zapravo, je li riječ o strogo osobnom ili u naravi imovinskom i nasljedivom pravu. U cilju davanja konačnog i nedvosmislenog odgovora na navedeno pitanje, u nastavku se promatraju odredbe europskog i hrvatskog zakonodavstva, ali i relevantna praksa Suda EU-a.

1. Uvod
2. Nasljedivost prava na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u europskom pravu
3. Pravo nasljednika na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ostavitelja u hrvatskom pravu
4. Zaključak

U prošlom broju našeg časopisa pisali smo o temeljnim pitanjima radnog vremena mobilnih radnika u svjetlu noveliranog propisa. U ovom broju nastavljamo s tematikom evidencija u području rada, razmatrajući aktualnosti samog čuvanja dokumentacije o radnicima i s time povezanim pitanjima.

1. Uvod
2. Na što je u našoj aktualnoj praksi potrebno obratiti pozornost kada je riječ o rokovima čuvanja dokumentacije u području rada
3. Rekapitulacija

U povodu donošenja novele Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u radu se analiziraju novosti u pogledu ugovora o radu nastavnika, znanstvenika i suradnika na visokim učilištima i znanstvenim institutima. Polazeći od odnosa tog Zakona kao posebnog propisa i Zakona o radu kao općeg propisa, razmatraju se zasnivanje i izmjena radnog odnosa, razlikovanje izbora na radno mjesto od sklapanja ugovora o radu, reizbor i izbor na više radno mjesto te projektno zapošljavanje asistenata i suradnika na projektu. Analiza obuhvaća rješenja iz Konačnog prijedloga novele, relevantne primjedbe iznesene u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i odgovore nadležnog Ministarstva. Skreće se pozornost na rješenja kojima se pojednostavljuju izborni postupci, ali i na neodređene pojmove, nedovoljno jasne pravne osnove te opasnost neujednačenog i prekarnog položaja pojedinih skupina zaposlenika. Cilj rada je utvrditi u kojoj mjeri predložene izmjene otklanjaju nedostatke važećeg uređenja te izdvojiti pitanja koja je potrebno dodatno normativno razjasniti.

1. Uvod
2. Normativni okvir i temeljne kategorije zaposlenika u visokom obrazovanju i znanosti
3. Izbor i zapošljavanje na slobodno radno mjesto
4. Reizbor i izbor na više radno mjesto
5. Projektno zapošljavanje asistenata i suradnika na projektu
6. Zaključak

Smještaj starijih i nemoćnih osoba djelatnost je od visokoga socijalnog značenja za Republiku Hrvatsku zbog ubrzanoga demografskog starenja stanovništva. Domovi za starije i nemoćne osobe mogu biti subjekti u javnom vlasništvu, ali i u privatnom, za čime će zbog sve većeg broja starijih osoba zasigurno u ne tako dalekoj budućnosti postojati i sve veća potreba. Ovim će se člankom dati pregled osnovnoga zakonskog okvira unutar kojega posluju pružatelji usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama, uz poseban naglasak na organizacijske oblike putem kojih oni mogu obavljati svoju djelatnost. Nakon toga će se pružiti pregled glavnih poreznih obilježja poduzetnički najvažnijih organizacijskih oblika koji obavljaju predmetnu djelatnost.

1. Uvod i zakonski okvir
2. Što se osigurava uslugom smještaja starijim osobama, kako se određuje cijena i što ako se djelatnost prestaje obavljati?
3. Porezne posebnosti pravnih osoba koji pružaju uslugu smještaja starijim osobama
4. Važnija porezna određenja fizičkih osoba obrtnika koji pružaju uslugu smještaja starijim osobama
5. Pružanje usluga smještaja starijim osobama s motrišta poreza na dodanu vrijednost
6. Izdavanje računa, fiskalizacija i naplata pruženih usluga
7. Zaključak

Plaće koje poslodavci isplaćuju sa zakašnjenjem prema presudama suda zadržavaju jednak radni, socijalni i porezni status koji su imale u trenutku kada su trebale biti isplaćene. To znači da sva javna davanja sadržana u tim plaćama te ostale obveze iz i na plaću koje je obvezan obračunati i uplatiti poslodavac u trenutku isplate prema odluci suda, treba obračunati prema propisima i na način koji su bili važeći u godini u kojoj je neisplaćena plaća trebala biti isplaćena. S obzirom na to da se propisi iz godine u godinu mijenjaju, a posebno ako se na sudsku presudu čeka neko dulje vrijeme, tehnika obračuna tih plaća postaje veoma složena. Kako to može izgledati u praksi, pišemo u ovom članku.

1. Uvodne napomene
2. Određivanje plaće u skladu sa Zakonom o radu
3. Doprinosi kao sredstva financiranja radnikovih prava s osnove radnog odnosa
4. Obračun poreza na dohodak kao sastavnog dijela plaće
5. Obračun doprinosa i poreza na dohodak kada se neisplaćene plaće isplaćuju po sudskoj presudi
6. Razlozi složenosti postupka obračuna plaća po sudskoj presudi
7. Porezni položaj zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje doprinosa i poreza na dohodak i neto plaća
8. Koji je porezni status ostalih primitaka koji se isplaćuju prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka
9. Zaključak

Hrvatski investicijski račun uvodi novu mogućnost dugoročnog ulaganja građana na tržištu kapitala, uz povoljniji porezni tretman i jednostavnije administrativne obveze, čime se želi potaknuti građane da dio svoje štednje usmjere prema financijskim instrumentima i aktivnije sudjeluju na tržištu kapitala. Hrvatski investicijski račun će pridonijeti razvoju i likvidnosti domaćeg tržišta kapitala te povećanju raspoloživih izvora financiranja gospodarstva. U ovome se članku predstavljaju osnovna obilježja hrvatskoga investicijskog računa, odnosno tko ga može otvoriti, kako funkcioniraju uplate, u koje se financijske instrumente može ulagati i kakav je porezni tretman te uloga ovlaštenih posrednika i Registra hrvatskih investicijskih računa.

1. Hrvatski investicijski račun – novi oblik ulaganja građana
2. Otvaranje i osnovna obilježja hrvatskoga investicijskog računa
3. Uplate i ulaganja na hrvatskom investicijskom računu
4. Porezni tretman hrvatskog investicijskog računa
5. Isplate i raspolaganje sredstvima hrvatskoga investicijskog računa
6. Vođenje hrvatskoga investicijskog računa, ovlašteni posrednici i Registar hrvatskih investicijskih računa
7. Zaključak – značenje hrvatskoga investicijskog računa za građane i hrvatsko tržište kapitala

Nužna obrana, stanje nužde i dopuštena samopomoć predstavljaju okolnosti koje isključuju protupravnost u djelovanju određene osobe odnosno posljedično isključuju njezinu odgovornost za naknadu štete. Navedeni instituti karakteristični su za kazneno zakonodavstvo, dok Zakon o obveznim odnosima ne sadržava njihove definicije. U ovom članku autor analizira značenje predmetnih instituta u odštetnom pravu, uz brojne primjere iz sudske prakse koja dodatno objašnjava građanskopravno značenje navedenih instituta.

1. Uvod
2. Nužna obrana i stanje nužde
3. Dopuštena samopomoć
4. Zaključak

U članku se iznosi zakonsko uređenje u pogledu kupoprodaje kada stvar koju prodavatelj predaje kupcu ima vidljivi materijalni nedostatak. Autor detaljno raščlanjuje pojam vidljiva nedostatka, a analizira također institut predaje stvari, prijelaz rizika s prodavatelja na kupca, pregled stvari koji u trenutku predaje obavlja kupac ili osoba koju odredi te pravne posljedice pregleda stvari i obavješćivanja prodavatelja da postoji vidljivi nedostatak. Za razliku od skrivenog nedostatka, obvezno pravo ne definira pojam vidljiva nedostatka, već njegov zakonski izričaj ostavlja na razini pravnog standarda. Kako je riječ o nedostatku koji je vidljiv, taj se standard razmjerno lako konkretizira u praksi, odnosno u stvarnoj situaciji.

1. Uvod
2. Vidljivi materijalni nedostatak
3. Pregled stvari
4. Obavijest prodavatelju
5. Pregled i obavijest kod sukcesivnih isporuka stvari s vidljivim nedostatcima
6. Zaključak

Kako se u praksi i doktrini sada već podosta propituje jesu li Posebne uzance o građenju iz 2021. godine prave uzance ili samo hibridni interesno-dekretni sadržaj koji stvara privid uzanci, u ovom se članku obrađuje problematika nastanka uzanci. Na poseban se način ovdje analiziraju tvrdnje iznesene u saborskoj raspravi o noveli Zakona o javnoj nabavi iz 2026. godine kada je izrijekom ustvrđeno da one nisu izričaj trgovačkih običaja ili prakse među trgovcima, već sadržaj koji dogovorno stvaraju resorno ministarstvo i komorske organizacije. Nastanak i kvalitetu tih uzanci 2021. godine umnogome testira stvarnost u kojoj se primjenjuju, a koja pokazuje da se na dobrovoljnoj osnovi izrazito malo koriste zbog niza nepovoljnosti i pravnih nesigurnosti koje ih prate, posebno u odnosu na kogentna uređenja Zakona o obveznim odnosima s kojima nisu suglasne. Postavlja se i pitanje mora li sudska ocjena bespogovorno i mehanički prihvaćati sadržaj Posebnih uzanci o građenju samo zato što kod njih ne postoji teleologija.

1. Uvod
2. Uzance u hrvatskom obveznom pravu i Posebne uzance o građenju
3. Nastajanje uzanci i njihova primjena
4. Kako su nastale Posebne uzance o građenju iz 2021. godine
5. Zašto su Posebne uzance o građenju toliko slabo prihvaćene u praksi?
6. Odbacivanje mehaničkog iščitavanja uzanci prilikom sudske ocjene
7. Zaključak

Rad obrađuje osnove raskida ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te dokaznu zadaću suda u sporovima radi njihova raskida. Nakon prikaza uređenja obaju ugovora u Zakonu o obveznim odnosima i prijašnjeg stanja, u kojem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio zakonski uređen, razmatraju se dvije središnje osnove raskida – neispunjavanje obveza i nepodnošljivost zajedničkog života. Na primjeru dviju odluka Županijskog suda u Osijeku (Gž-1064/2023-3 i Gž-1187/2024-3) pokazuje se da kvalifikacija ugovora ne mijenja dokaznu zadaću suda: prije odluke o zahtjevu za raskid sud mora utvrditi pravu volju stranaka pri sklapanju ugovora, način njegova faktičnog izvršavanja, zdravstveno i životno stanje primatelja, uzročnost poremećaja odnosa te tko je onemogućio ispunjenje.

1. Uvod
2. Pojam i razgraničenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
3. Pravni temelji za raskid ugovora o (do)životnom uzdržavanju
4. Odluka Gž-1064/2023-3 – potvrđivanje odbijanja raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
5. Odluka Gž-1187/2024-3 – ukidanje presude o odbijanju raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju
6. Komparativna analiza – zajednički metodološki pristup
7. Zaključak

Propisi iz područja graditeljstva, prostornog planiranja i zaštite od požara mjerodavni su za utvrđivanje ispunjenosti mjerila prostora, koje – zajedno s mjerilom opreme te stručnosti radnika – mora prema Zakonu o socijalnoj skrbi ispuniti svaki pružatelj socijalnih usluga. Ti zakonski i podzakonski propisi izvan svake sumnje određuju da se socijalne usluge ne smiju pružati u stambenim građevinama, stambenim dijelovima stambeno-poslovnih građevina te u stambenim kućama. U članku se iznosi iscrpna argumentacija s polazištem u zakonskim i podzakonskim propisima. Autor u članku objašnjava odnos upravnog područja socijalne skrbi, s jedne, i upravnog područja graditeljstva i prostornog uređenja, s druge strane. Pravilima iz socijalne skrbi ne mogu se derogirati zakonski režimi iz područja graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite od požara, kao ni podzakonski akti (pravilnici) koji se donose za njihovu razradu na temelju izričite zakonske ovlasti tih propisa.

1. Uvod
2. Mjerodavna zakonska i podzakonska materija iz područja graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite od požara u sustavu socijalne skrbi – kao mjerilo prostora
3. Namjena prostora
4. Građevinska i uporabna dozvola
5. Zaštita od požara
6. Pristupačnost građevine – Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti
7. Nedopuštenost pružanja socijalnih usluga u stambenim prostorima i stambenim kućama
8. Zaključak

Zajedno sa suvlasnicima i upraviteljem zgrade, predstavnik suvlasnika jedan je od najvažnijih činitelja u upravljanju i održavanju zgrade. Njegov su status te prava i obveze uglavnom i više-manje cjelovito uređeni u novom Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, koji prepoznaje takav njegov status. U ovom se članku iznosi kratak pregled odredaba toga zakona koje se odnose na predstavnika suvlasnika: izbor, prinudnog upravitelja, prestanak mandata, prava i obveze, odgovornosti, nepovoljne posljedice u slučaju zanemarivanja obveza i dr. Novo zakonsko uređenje izrijekom propisuje niz prava, ali i zamjetan krug obveza i odgovornosti za predstavnika suvlasnika, ne mijenjajući konceptualno njegov pojam, ali bitno proširujući njegove funkcije, prava, a osobito obveze. U članku se obrađuju i pojmovi povezani s predstavnikom suvlasnika, poput vijeća suvlasnika.

1. Uvod
2. Tko može biti predstavnik suvlasnika
3. Zamjenik predstavnika suvlasnika
4. Prinudni predstavnik suvlasnika
5. Uloga predstavnika suvlasnika
6. Prestanak mandata
7. Grubo zanemarivanje obveza predstavnika suvlasnika
8. Vijeće suvlasnika
9. Zaključak

Komunalno uređenje oglašavanja na području jedinica lokalne samouprave nalazi se na sjecištu javnog interesa za uređenjem prostora, prava vlasništva, poduzetničke slobode i lokalne financijske autonomije. To je osobito važno kod reklama i reklamnih panoa na privatnim nekretninama, za koje lokalna jedinica može propisivati uvjete postavljanja i korištenja, ali njihova privatnopravna osnova sama po sebi ne daje osnovu za naplatu novčane naknade. U tom su kontekstu značajne presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske koje se odnose na ovlasti Grada Zagreba u tom području. Naime, iako je potvrđena regulatorna ovlast Grada Zagreba, ukinute su odredbe kojima je propisana naknada za postavljanje reklama na privatnim zemljištima i objektima. Time se otvorilo i pitanje financijskih učinaka koje je proizišlo za adresate Grada Zagreba ukidanjem spornih odredaba. U skladu s time, u ovom se članku nastoji analizirati regulatorne i financijske posljedice tih presuda.

1. Uvod
2. Presuda VUS-a – regulatorna ovlast i njezine financijske granice
3. Pravni okvir – opseg komunalne ovlasti
4. Reguliranje reklama na privatnim nekretninama – široka regulatorna ovlast bez automatske financijske ovlasti
5. Financijska dimenzija Presude VUS-a
6. Financijske posljedice ukidanja odredaba
7. Povrat naknada plaćenih na temelju ugovora sklopljenih s Gradom Zagrebom
8. Umjesto zaključka

Autor u članku predstavlja nekoliko najvažnijih posljednjih novosti koje donose značajne i opsežne izmjene Zakona o zaštiti potrošača, a koje su, najjednostavnije rečeno, posljedica implementacije direktiva EU-a u pravni poredak Republike Hrvatske. Riječ je o novostima koje uvelike utječu na sve adresate – od proizvođača robe pa sve do krajnjeg korisnika, odnosno potrošača.

1. Uvod
2. Općenito o novostima
3. Predugovorno informiranje
4. Funkcija (gumb) za jednostrani raskid
5. Oznake kojima se potrošača informira o odgovornosti za materijalni nedostatak i za dano komercijalno jamstvo trajnosti
6. Poticanje popravka robe (stvari)
7. Novosti kod pravila o isticanju i određivanju maloprodajnih cijena tijekom posebnih oblika prodaje
8. Progresivno snižavanje cijena tijekom rasprodaje i sezonskog sniženja
9. Slanje promotivnih materijala poštom
10. Ostale odredbe koje se mijenjaju ZIDZZP-om
11. Stupanje na snagu ZIDZZP-a i pravilnici

1. Sidrena cijena
2. Kaskadna odgovornost
3. Disclosure of evidence
4. Mutatis mutandis

Zakon iz područja obrtništva

Zakon iz područja obrazovanja i znanosti

Zakon iz područja proizvoda pod posebnim režimom proizvodnje i stavljanja na tržište zakon iz područja zaštite potrošača

Zakon iz područja energetike i geoloških istraživanja

Zakon iz područja međunarodnog prava

I. Porez na dodanu vrijednost

I. – 23. Mogućnost primjene prijenosa porezne obveze pri javnoj nabavi medicinske opreme s uređenjem prostora i instalacijom „ključ u ruke“

I. – 24. Primjena posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra koji bi se prije prodaje očistili, popravili ili obnovili

OBVEZNO PRAVO

1. ZASTARA (čl. 225. ZOO-a)

Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku.

1. REDOSLIJED NAMIRENJA TRAŽBINE, DOM KAO INSTRUMENT OSIGURANJA (čl. 312. ZOO-a)

Kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se moglo namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika obračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

STVARNO PRAVO

1. NEZAKONITO IZGRAĐENA ZGRADA (čl. 43. ZVDSP-a)

Ako postojanje nezakonito izgrađene zgrade narušava nečija stvarna prava (primjerice vlasništvo ili posjed) prije ozakonjenja, narušava ih i poslije, i to na posve istovjetan način-faktičnim postojanjem.

1. PREKOMJERNE IMISIJE (čl. 110. ZV-a)

Za zaštitu od prekomjernih imisija nije nužno da iste vlasniku nekretnine uzrokuju štetu već je dovoljno da se radi o imisijama koje su prekomjerne.

1. PRAVO NA DOM (čl. 161. ZV-a)

Kada su suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava prvenstveno treba štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove.

1. POSTUPANJE S POVJERENJEM U ZEMLJIŠNE KNJIGE (čl. 122. ZV-a)

Vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona (što uključuje i dosjelost) ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

1. ISPRAVAK ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG UPISA (čl. 203. ZZK-a)

U pojedinačnom ispravnom postupku ne vodi se postupak radi utvrđenja da li neka isprava zadovoljava sve formalne uvjete za stjecanje prava vlasništva.

1. SMETANJE POSJEDA (čl. 21. ZV-a)

U pravilu etažni vlasnik može imati posjed nad instalacijama unutar svog posebnog dijela (stana), ali odvodne cijevi (vodovodne, kanalizacijske) koje prolaze kroz više stanova smatraju se zajedničkim dijelovima zgrade i u posjedu su suvlasnika, a ne pojedinačnog vlasnika (etažnog).

1. OPRAVDANJE PREDBILJEŽBE (čl. 62. ZZK-a)

Kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva realnog dijela nekretnine, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva na 37/88 dijela u odnosu na cijelu nekretninu, već samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno vlasništvo i kojeg stjecatelj faktično posjeduje.

PARNIČNI POSTUPAK

1. PRAVO NA PRISTUP SUDU (čl. 288. ZPP-a)

Pravo na pristup sudu nije apsolutno i može biti podložno ograničenjima. Ograničenja ne smiju biti takva da umanjuju pristup sudu na način koji narušava samu bit toga prava, pri čemu ograničenja moraju imati legitiman cilj i mora postojati razmjeran odnos između ograničenja i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

Porezno pravo – PDV

PRIZNAVANJE PRETPOREZA KOD PUTNIČKOG AGENTA ZA IZLETNIČKA PUTOVANJA

Zaštita potrošača

ODUSTAJANJE OD UGOVORA SKLOPLJENOG IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA

Porezno pravo – porez na dobitak

OPOREZIVANJE DIVIDENDI KOJE OSTVARUJE INVESTICIJSKI FOND

Porezno motrište usluga dorade / obrade profila ili okova za proizvodnju stolarije

Isporuka dobara u tuzemstvu poreznom obvezniku iz druge države članice EU

Dodatni rad

Odsutnost s posla zbog smrti u obitelji

Otkaz prokure kao razlog otkaza ugovora o radu