Trošarinski sustav u RH

S ubiranjem trošarina na području Republike Hrvatske započelo se početkom 1990.-ih godina, kada se sa stvaranjem hrvatske države prionulo i radu na reformi fiskalnog (poreznog) sustava. Rezultat provedenih poreznih promjena ogleda se, između ostalog, i u uvođenju novih poreznih oblika – trošarina ili posebnih poreza na promet (potrošnju), koje su se tijekom godina širile, kako po pitanju broja trošarina, tako i po pitanju predmeta na koje se ubiru. Danas hrvatski porezni sustav broji sljedeće trošarine : 1) trošarina na alkohol i alkoholna pića, 2) trošarina na duhanske proizvode, 3) trošarina na energente i električnu energiju, 4) trošarina na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove; 5) trošarina na bezalkoholna pića, 6) trošarina na kavu, 7) trošarina na luksuzne proizvode, 8) trošarina na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila i 9) trošarina na potrošnju.
Dio tih trošarina uveden je i normativno uređen pod utjecajem EU, o čemu govori i neujednačenost terminologije u pravnim propisima koji uređuju trošarinski sustav. Naime, sve donedavno koristio se izraz „posebni porez na promet“, da bi se nakon donošenja Zakona o trošarinama (3. srpnja 2009.) - donošenje kojeg je potaknuto usklađivanjem s propisima EU - započelo s korištenjem izraza „trošarina“. Donošenjem Zakona o trošarinama (dio njegovih odredbi stupa na snagu istom nakon pristupa EU) u naše trošarinske zakonodavstvo ugrađeni su pravni akti koje je EU donijela na tom području. Posljedice toga bitnije su izmjene našeg trošarinskog sustava od 1. siječnja 2010., kada na snagu stupa novodoneseni Zakon, čije dosege autor detaljno pojašnjava u ovome članku