O načelu „nemo tenetur“ u porezno-postupovnom pravu

Prisila pri naplati poreza, državna je mjera koja se primjenjuje u svim pravnim sustavima. To je u skladu sa samom biti poreza, kao davanja čije je plaćanje jednostrano uvelo javno-pravno tijelo bez obzira na volju onih koji ga plaćaju. Ta se prisila temelji na propisima iz područja porezno-postupovnog prava, porezno prekršajnog prava i porezno-kaznenog prava.
Činjenice na temelju kojih se utvrđuje porezna obveza i njezina visina, su prihod, dohodak, imovina, potrošnja i slično. One su po svojoj prirodi mjerljive i dio su subjektivnog oblika životnih uvjeta poreznog obveznika. Poreznom tijelu te činjenice postaju poznate, u pravilu, na osnovi prijave poreznog obveznika, a rjeđe i kontrolom, koju je ovlašteno provoditi porezno tijelo, te sudjelovanjem poreznog obveznika u poreznom postupku. Bez njegova sudjelovanja, odnosno samo kontrolom poreznog tijela, spoznaja o tim činjenicama bila bi vrlo ograničena. Stoga je sudjelovanje poreznog obveznika u poreznom postupku prijeko potrebno, ali se bez prisile to sudjelovanje ne može očekivati.