Konkurencija kolektivnog ugovora gdje je stranka država i kogentnoga propisa

Hrvatski je sabor donio zakone, a Vlada RH Uredbu kojima je za određeno razdoblje uskraćeno (suspendirano) pravo na povećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnoga staža koje pripada državnim službenicima i namještenicima na temelju Kolektivnog ugovora čija je stranka Vlada, a zapravo Republika Hrvatska, koji je potpisala Vlada RH.
U tom se slučaju Republika Hrvatska pojavljuje u dvije bitno različite uloge. S jedne strane, kao stranka pravnoga posla (na temelju “akta poslovanja”) i, s druge strane, kao zakonodavac (nositelj vlasti).
Postavilo se pitanje opravdanosti i pravne dopustivosti pa i korektnosti u postupanju Vlade RH kojim je u biti, uvjetno rečeno, zloupotrijebljeno pravo RH da donosi zakone, kada kogentnim propisom poništi svoje obveze iz kolektivnih ugovora.
Zakonima je stavljena izvan snage za određeno razdoblje odredba Zakona o radu o primjeni najpovoljnijega prava za radnike čak i onda kada kogentna norma regulira određeno pravo u manjem opsegu nego što je to pravo određeno ostalim aktima iz Zakona o radu.
O svemu tome autor piše u nastavku.

1. Uvod
2. Kolektivni ugovori
3. Može li vlada biti stranka kolektivnog ugovora
4. Kogentni (prisilni) i dispozitivni propisi
5. „Sankcije“ za kršenje (nepoštovanje) kogentne norme
6. Propisi o uskrati prava iz kolektivnih ugovora
7. Iz obrazloženja odluka Ustavnog suda RH
8. Zaključne napomene