Kartel autobusnih prijevoznika Presečki i drugih Lex specialis i lex generalis u pravu tržišnog natjecanja i značenje odluka viših sudova

Ovaj članak obrađuje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) od 27. prosinca 2012. i od 7. listopada 2021. godine kojima je utvrđen zabranjeni sporazum između poduzetnika – konkurenata (kartel) autobusnih prijevoznika, relevantne presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (VUS) od 20. veljače 2014. i od 9. siječnja 2017. godine kojima je potvrđeno rješenje AZTN od 27. prosinca 2012. i presudu VUS od 27. rujna 2018. godine kojom se poništava rješenja AZTN te odluke Ustavnog suda od 21. travnja 2016. i od 14. travnja 2018. godine kojima se ukidaju presude VUS od 20. veljače 2014 i od 9. siječnja 2017. godine.

U ovome se članku najprije predstavljaju utvrđenja iz rješenja AZTN-a u pobijanom rješenju kojim je utvrđen zabranjeni horizontalni sporazum (kartel) koji je sklopilo nekoliko autobusnih prijevoznika na području Međimurske županije. U nastavku se potom izlažu presude VUS-a kojima se najprije potvrđuje, a potom poništava rješenje AZTN-a slijedom dviju odluka Ustavnog suda koje problematiziraju utvrđenja VUS-a u vezi s primjenom posebnog zakona koji uređuje cestovni promet.

Slijedom toga, središnji dio ovog članka obrađuje primjenu načela lex specialis vs. legi generali u kontekstu primjene sektorskog zakona koji uređuje područje prijevoza u cestovnom prometu u odnosu na Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja.

1. Uvod
2. Rješenje AZTN-a od 27. prosinca 2012. godine: kartel autobusnih prijevoznika
3. Presude VUSRH-a od 20. veljače 2014. i od 19. siječnja 2017. godine: Potvrda rješenja AZTN-a i presuda VUSRH-a od 27. rujna 2018. godine: poništenje rješenja AZTN-a
4. Odluke ustavnog suda od 21. travnja 2016. i 19. travnja 2018. godine
5. Odnos posebnih propisa i ZZTN-a
6. Rješenje AZTN-a od 7. listopada 2021. godine
7. Zaključak