Jezik prava u općim aktima

O pravilnoj i prikladnoj te kontekstualnoj uporabi riječi, različitih izričaja, pravnotehničkih figura, ali i samoga jezika koji je specifičan za pravo i njemu svojstven (tzv. jezik prava) umnogome ovisi kvaliteta svakoga akta, kako općega tako i pojedinačnoga. Neovisno o materiji koja se uređuje te posve neovisno o pitanju merituma, o njima u bitnome ovisi funkcionalnost (primjenjivost) akta, preciznost i jasnoća razumijevanja akta od strane adresata, mogućnost pravljenja čistih distinkcija u pravu, a naposljetku i tumačenje pravnih normi. U ovome se članku ukratko prikazuju najvažnija pitanja koja treba uzeti u obzir pri izradi ne samo općih nego i pojedinačnih pravnih akata, a koja se ponajprije odnose na jezik i s njime najtješnje povezana područja.

1. Opća pravila o jeziku prava u općim aktima
2. Interpunkcijski znakovi
3. Različito značenje riječi
4. Izražavanje tehničkih pravnih figura
5. Alternativa i kumulacija
6. Izražavanje numeričkih kategorija – brojčane oznake
7. Sadašnje i buduće vrijeme
8. Nomotehnička pravila koja pridonose logičnosti i razumljivosti norme
9. Preuzimanje pojmova iz stranih pravnih poredaka u domaće opće akte