Zastupanje - opće uređenje u Zakonu o obveznim odnosima

Zastupanje je česta pojava u pravu, ali i u poslovanju uopće. Osim što je česta, počesto je i nužna. U pravu (u njegovim različitim područjima i granama) postoje mnogobrojna zastupanja koja su među sobom posve različita s obzirom na različite kriterije (a tih kriterija postoji mnogo). Za poslovanje važna su zastupanja u obveznom pravu (u građanskim i trgovačkim ugovorima), a osim toga i u pravu društava. Treba pripomenuti i to da je zastupanje u građanskom i trgovačkom pravu također međusobno podosta različito, premda je uređeno pravilima obveznog prava. U obveznom je pravu zastupanje uređeno općim pravilima Zakona o obveznim odnosima, ali i specijalnim pravilima u njegovu posebnom dijelu gdje zastupanje sa specifičnim obilježjima poprima značenje samostalnog i tipičnog ugovora (ugovor o trgovinskom zastupanju). U ovom će se članku iscrpno analizirati i izložiti sve značajke zastupanja koje su uređene u člancima od 308. do 312. Zakona o obveznim odnosima, s napomenom da se zastupanje treba sagledavati zajedno s punomoći, koja se uređuje u člancima od 313. do 318. toga Zakona.

1. Uvod
2. Zastupanje u obveznom pravu
3. Zaključak – važnost razlikovanja