O važnosti posjeda stvari u hrvatskim zemljama za razumijevanje prava vlasništva i knjižnih prava

U ovom se članku sagledava cjelovito značenje posjeda i posjedovanja stvari (s usmjerenosti na nekretnine) u pravnim poredcima u hrvatskim zemljama od XIX. stoljeća naovamo, posebno u doba nastanka katastra i zemljišnih knjiga. To se ne čini zbog pravnopovijesnih razloga, nego stoga što posjed može imati kudikamo dalekosežnije implikacije od onih koje mu po uzoru na BGB dodjeljuje Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a po njegovu pak uzoru (i uz ponešto prilagodaba po uzoru na švicarsko pravo) i pozitivni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Posjed je, primjerice, u sustavu ABGB-a (tj. OGZ-a) bio pravo i kao takav dugo je bio prisutan u našim zemljama, imao je katastarsku i zemljišnoknjižnu relevantnost i bio je svojevrsno „odijelo“ prava vlasništva, što se u nekim (iznimnim) slučajevima moglo održati do danas. Kako sustav zemljišnih knjiga kod nas nikada nakon 1918. godine nije bio cjelovit i uredan, a kamoli usklađen s katastrom, posjed može imati dalekosežno značenje koje prelazi okvire njegove faktičnosti, tehničkosti i provizornosti. U ovom se članku prikazuje i ta njegova dimenzija.

1. Uvod
2. Posjed kao faktičnost
3. Faktična vlast kao opredmećeni odraz prava vlasništva
4. Uvođenje katastra i zemljišnih knjiga
5. Posjed i vlasništvo u ABGB-u, odnosno hrvatskom OGZ-u
6. O potrebi cjelovitoga, smislenog i kritičkog razumijevanja posjeda