Superficies, superficijarno pravo i hrvatsko pravo građenja

Ako se najšire shvati (kao svojevrsni zajednički nazivnik), pravo građenja u kontinentalnom pravnom krugu ima tri pojavna oblika. Jedan pripada rimskom pravu (počesto se naziva superficies), drugi uglavnom romanskim pravnim poredcima te je koncipiran kao superficijarno pravo, a treći oblik zastupljen je u austrijskom i njemačkom pravu (naziva se pravom građenja koje treba shvatiti u užem smislu) i kao takav donekle je unesen u hrvatsko stvarno pravo. Svaki od njih ponešto drugačije određuje odnos zemljišta i onoga što se nalazi na njegovoj površini: od postulata jedinstvenosti u vidu superficies solo cedit koji je doveden gotovo do apsolutnosti u rimskom pravu, preko razdvajanja tih dvaju predmeta u dvjema zasebnim nekretninama i u dvama posve različitim režimima u sustavu superficijarnog prava, do toga da je pravo građenja nekakva pravna (hipotetska, fingirana) podloga, odnosno „pravno zemljište“, na kojemu se zatim izgrađuje zgrada (ili građevina). U ovom se članku iznosi njihov pregled, bitne odrednice i osvrt na uređenje prava građenja u RH s obzirom na njih. Treba napomenuti da su se sva tri oblika prava građenja u nekom trenutku primjenjivala u hrvatskim zemljama i sva tri imala su neposredan ili posredan utjecaj na koncipiranje prava građenja u zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

1. Uvod
2. Rimsko pravo građenja
3. Superficijarno pravo
4. Pravo građenja – odraz austrijskog i njemačkog prava na hrvatske zemlje i pravo građenja danas u RH
5. Pravo građenja prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
6. Zaključak