Jedinstvenost nekretnine i pravo građenja

U ovom se članku razjašnjava jedinstvenost nekretnine u izvornom značenju toga koncepta s obzirom na rimsko shvaćanje da površina pripada zemljištu (lat. superficies solo cedit). U biti je riječ o pravnoj definiciji nekretnine koja je oblikovana u doktrini građanskoga prava s obzirom na baš taj rimski praktični postulat. Autorica razlaže mogućnosti i načine razdvajanja režima zemljišta od režima onoga što se nalazi razmjerno trajno spojeno na njegovoj površini ili ispod nje u hrvatskome stvarnom pravu. Premda stvarno pravo u RH poznaje niz mogućnosti i primjera odstupanja od jedinstvenosti nekretnine, čini se da je specifično uređenje prava građenja u hrvatskome stvarnom pravu najočitiji i najdalekosežniji primjer toga. U ovom se članku pruža uvid i u nekadašnje stvarnopravne režime u hrvatskim zemljama i njihov pristup ovoj pravnoj materiji, tj. takve kojima se afirmirao postulat o jedinstvenosti nekretnine, ali i takve kojima su se režimi na nekretnini multiplicirali pravno je razdvajajući, odnosno razbijajući njezino jedinstvo.

1. Pojam jedinstvenosti nekretnine
2. Razbijanje jedinstvenosti nekretnine
3. ABGB (odnosno OGZ) i jedinstvenost nekretnine
4. Pravo građenja u ABGB-u i Baurechtgesetz
5. Pravo građenja u ZV-u
6. Zgrada i/ili građevina kao predmet prava građenja u RH?
7. Naknada vlasniku zemljišta
8. Zaključak