Postulati i izazovi pravno održiva raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u RH davanjem u zakup

U ovom se članku iznose postulati gospodarenja poljoprivrednim zemljištem posredovanjem njegova davanja u zakup koji ima izraženu odrednicom dugoročnosti. Ti se prokušani i u pravnoj praksi odavno oblikovani postulati odnose na situacije kada je riječ o tipičnom obveznopravom ugovoru o zakupu, ali i takvom koje je zakonski opisan kao zakup sa stvarnopravnim učincima. Zakup državnoga poljoprivrednog zemljišta od 90-ih godina XX. stoljeća ovamo u RH naprosto ne poštuje osnovne postulate o naravi takva dugotrajnog odnosa. Riječ je o duboko politički obojenom institutu i procesu koji se u administrativnom smislu, otkada postoji RH, kreće između dviju krajnosti – ili centraliziran (u doba lijevih vlada) ili decentraliziran (u doba centralno-desnih vlada). Posljedica je visok udio neobrađenosti takva zemljišta, izražene manipulacije i prividnosti zbog kojih se zemljište u zakup ne uzima radi obrade, nego nekih drugih imovinskih oportunosti te, naposljetku, umnogome nepravan i netržišni pristup koji stvara cjelovito disfunkcionalan sustav gospodarenja jednim od najvažnijih državnih resursa uopće.

1. Uvod
2. Zemljište mora biti stalno i stvarno obrađeno i ne smije mu se mijenjati poljoprivredna narav
3. Čisto privatnopravni i komercijalni odnos na komercijalnim temeljima
4. Dugotrajnost i stvarnopravnost te predvidivost odnosa na poljoprivrednom zemljištu
5. Neovisnost o vlasničkom režimu i jedinstvenost nekretnine
6. Stvarnopravnost odnosa koji nastaju radi iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta
7. RH i poljoprivredno zemljište
8. Zaključak