Pravo i porezi 3/2025

Dozvola za boravak i rad je isprava koju državljaninu treće zemlje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova, a koja mu omogućuje da zakonito i privremeno boravi i radi u RH. Dozvola za boravak i rad izdaje se, u pravilu, na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), a iznimno i bez mišljenja HZZ-a.

Autorica u ovome članku objašnjava postupak i promjene u postupku izdavanja dozvola za boravak i rad (na temelju mišljenja HZZ-a i bez mišljenja HZZ-a) u skladu s izmjenama Zakona o strancima.

1. Rad državljana trećih zemalja u RH
2. Dozvola za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (čl. 97. ZS-a)
3. Dozvola za boravak i rad bez TTR-a i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (čl. 100. ZS-a)
4. Odlučivanje o zahtjevu i izdavanje dozvole za boravak i rad
5. Produljenje dozvole za boravak i rad
6. Produljenje dozvole za boravak i rad
7. Dodatni rad državljanina treće zemlje
8. Prestanak radnog odnosa i dopušteno razdoblje nezaposlenosti državljanina treće zemlje
9. Agencija za privremeno zapošljavanje
10. Primjeren smještaj za državljanine treće zemlje

Članak 119. Zakona o radu uređuje pravila kojih se poslodavac mora pridržavati prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika. Zakonodavac je samo načelno propisao kada postoji obveza davanja prethodnog upozorenja odnosno mogućnosti iznošenja obrane prije otkazivanja ugovora o radu, uz propisivanje općenite iznimke kada takva obveza ne postoji. Navedeno uopćeno zakonsko pravilo ne daje dovoljnu sigurnost poslodavcima i radnicima za zaključak postoji li u njihovu slučaju obveza provedbe postupka prije otkazivanja iz čl. 119. Zakona o radu ili je njihov slučaj obuhvaćen iznimkom po kojoj navedena obveza ne postoji. Stoga je na sudskoj praksi izazovan i značajan zadatak da formulira jasne kriterije kada postoji, a kada ne postoji obveza provedbe postupka prije otkazivanja. U ovom se radu analizira članak 119. Zakona o radu i pravna shvaćanja judikature u vezi s predmetnim člankom, a s ciljem profiliranja jasnih kriterija za razumijevanje postupka prije otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika.

1. Uvod
2. Upozorenje prije otkazivanja
3. Upozorenje prije otkazivanja
4. Nedavanje prethodnog upozorenja i mogućnosti iznošenja obrane
5. Zaključak

U članku se obrađuje prekovremeni rad kod rada do polovine punoga radnog vremena, ali specifično takav koji obavljaju roditelji koji skrbe i njeguju dijete. Taj je rad dopušten u RH i procjenjuje se prema općim pravilima hrvatskoga radnog zakonodavstva. U skladu sa Zakonom o radu popunjavaju se pravne praznine koje nužno nastaju zbog podnormiranosti te vrste rada kod roditelja koji skrbe i njeguju dijete, a u drugim situacijama s obzirom na taj zakon i strogo secundum legem trebaju se zauzimati interpretacijska polazišta. Unatoč tome što je izvan svake sumnje pravno dopušten, taj je rad svejedno neprekidno i neodrživo izložen mnogim nepravnim, pa još više i iracionalnim prigovorima. U ovom se članku iz autoričina dugog stručnog iskustva te brojnih praksi susretanja s tom vrstom rada (i kao diplomirane pravnice i diplomirane socijalne radnice), a napose s roditeljima koji ga obavljaju, pobijaju nepravne tvrdnje i neodrživa tumačenja koja obezvrjeđuju ili osporavaju tu vrstu rada.

1. Uvod
2. Prvi neodrživ argument: zanemarivanje djeteta zbog prekovremenoga rada roditelja
3. Drugi neodrživi argument: polovina punoga radnog vremena je apsolutni maksimum koliko roditelj smije raditi
4. Treći neodrživi argument: prekovremeni rad nije dopušten pa ga ne treba platiti
5. Četvrti neodrživi argument: pitanje naknade
6. Peti neodrživi argument: raspodjela radnog vremena
7. Zaključak

Obavljanje poslova sezonske prirode u RH prisutno je najvećim dijelom u turističkom sektoru, a potreba za zapošljavanjem sezonskih radnika traje samo određeno razdoblje, u sezoni. Ako poslodavac pretežno posluje sezonski, za obavljanje poslova koji se pretežno obavljaju sezonski, on može s radnikom sklopiti ugovor o radu za stalne sezonske poslove. Kod sklapanja takva ugovora poslodavac je obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje, obveznik doprinosa te obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa. Zbog specifičnosti takva zapošljavanja posebno je uređen rad stalnih sezonskih radnika.

U ovome će članku biti riječi o pravnom okviru zapošljavanja stalnih sezonskih radnika i pravnim posljedicama prestanka ugovora o radu za stalne sezonske poslove, s naglaskom na njegovu provedbu u sustavu mirovinskog osiguranja.

1. Odredbe Zakona o radu
2. Provedba u sustavu mirovinskog osiguranja
3. Odredbe Zakona o doprinosima
4. Odredbe Zakona o tržištu rada – mjera „Stalni sezonac“
5. Zaključak

Činjenica da pravilnik koji uređuje sudjelovanje korisnika u plaćanju cijena socijalnih usluga (tzv. Pravilnik o sudjelovanju) u RH nije ni primjenjiv ni na snazi, za sobom povlači niz dalekosežnih nepovoljnih posljedica u sustavu socijalne skrbi. Najkraće rečeno – to znači da je određivanje sudjelovanja korisnika u snošenju cijena tih usluga arbitrarno i pravno posve neodrživo te za korisnike oštećujuće jer im se bez kriterija i protupravno oduzima čitav niz imovinskih prava, a akti u kojima se određuje sudjelovanje pravno su neodrživi. Takvo stanje i nadovezujuće prakse ne mogu proći nijedan pravni test: ustavnosti, konvencijske održivosti, zakonitosti ni razmjernosti. U ovom se članku iznosi i iscrpno obrazlaže međusobna sadržajna potpuna odcijepljenost zakonskog režima socijalne skrbi nakon 2. lipnja 2011. godine od pravilničkog uređenja sudjelovanja korisnika u plaćanju cijena socijalnih usluga. Da bi supstancirala zaključak, autorica u članku iznosi pregled čitave normativne problematike od 1998. godinenaovamo, držeći se zakonâ o socijalnoj skrbi iz 1997., 2011., 2012., 2013. i 2022. te Pravilnika o sudjelovanju.

1. Uvod
2. Razlozi zbog kojih Pravilnik o sudjelovanju nije na snazi
3. Nekompatibilnost Pravilnika o sudjelovanju sa zakonima o socijalnoj skrbi od 2011. godine naovamo
4. Zaključak

Nakon izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona u prosincu prošle godine, 1. veljače 2025. godine stupio je na snagu Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona. U nastavku dajemo osvrt na najvažnije.

1. Postupanje u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa
2. Podnositelj zahtjeva za izdavanje obvezujućeg mišljenja
3. Sadržaj zahtjeva za izdavanje obvezujućeg mišljenja i njegovo podnošenje
4. Slučajevi u kojima se ne izdaje obvezujuće mišljenje
5. Troškovi izdavanja obvezujućeg mišljenja
6. Nedozvoljeno obavljanje gospodarske djelatnosti putem interneta
7. Podnošenje poreznih prijava i drugih podataka elektroničkim putem

Krajem siječnja 2025. godine objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o PDV-u. Pravilnik je provedbeni propis Zakona o PDV-u te su u njemu detaljnije objašnjene izmjene Zakona o PDV-u koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine. Najvažnije izmjene odnose se na trenutak ulaska u sustav PDV-a, a to je prvi dan koji slijedi nakon dana prelaska praga od 60.000,00 €. Uvedene su i nove odredbe za male porezne obveznike, odnosno porezni obveznici sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u drugoj državi članici, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, mogu biti mali porezni obveznici u RH za određene isporuke dobara i usluga u RH. Jednako tako, hrvatski porezni obveznici mogu biti mali porezni obveznici u EU-u. Promijenjen je i Obrazac PDV-P – Zahtjev za registriranje za potrebe poreza na dodanu vrijednost. O svemu se može detaljnije pročitati u ovom članku.

1. Uvod
2. Ispravak odbitka pretporeza na temelju rješenja
3. Novi Obrazac P-PDV
4. Nove odredbe za male porezne obveznike
5. Promjena načina oporezivanja – obveze pri ulasku / izlasku iz sustava PDV-a
6. Izlazak iz sustava PDV-a i brisanje iz registra obveznika
7. Ostale izmjene
8. Umjesto zaključka

Izmjene Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima koje su stupile na snagu s 1. siječnja 2025. godine rezultirale su i promjenom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak, Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti, Pravilnika o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu te Pravilnika o izmjenama Pravilnika o doprinosima, koji su stupili na snagu 1. veljače 2025. godine. O novostima iz navedenih propisa pišemo u nastavku članka.

1. Oslobođenje od porezne obveze iseljenih hrvatskih državljana povratnika u RH
2. Olakšice za mlade osobe do 25 godina i od 26 do 30 godina
3. Nove svote neoporezivih primitaka
4. Izmjena za paušalno iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova
5. Paušalno oporezivanje samostalnih djelatnosti
6. Nove olakšice za osobe koje se prvi put zapošljavaju
7. Novosti vezane za utvrđivanje dohotka od imovine i imovinskih prava

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dobit stupio je na snagu 1. veljače 2025. godine, a primjenjivat će se kod prijave poreza na dobitak za 2025. godinu odnosno za porezno razdoblje koje počinje teći od 1. siječnja 2025. godine i nadalje. U najvećem dijelu izmjene i dopune Pravilnika odnose se na kontrolirana inozemna društva i transferne cijene, a potom na poreznu osnovicu i poreznu prijavu.

1. Porezna osnovica
2. Pravilo o kontroliranim inozemnim društvima
3. Transferne cijene
4. Porezna prijava

Od 1. siječnja 2025. godine, a prema Izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u, brisan je uvjet uzajamnosti za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima iz trećih zemalja koji su im zaračunali porezni obveznici iz RH ili koji im je zaračunan pri uvozu dobara u RH. To znači da pravo povrata, od navedenog datuma, imaju svi porezni obveznici iz trećih zemalja uz zadovoljenje propisanih uvjeta. Pravo na povrat PDV-a imaju i porezni obveznici iz EU-a te u ovome članku autorice također obrazlažu postupak pod kojim uvjetima i na koji način porezni obveznici sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u drugoj državi članici EU-a ostvaruju povrat PDV-a koji su im zaračunali porezni obveznici sa sjedištem u RH.

1. Uvod
2. Povrat PDV-a iz RH poreznim obveznicima iz trećih zemalja
3. Povrat PDV-a iz RH poreznim obveznicima sa sjedištem u drugoj državi članici EU-a
4. Zaključak

U članku se razmatra pet presuda Suda EU-a, koje zaslužuju pozornost. U svih pet predmeta u kojima je bila riječ o pravu na odbitak pretporeza, nacionalni sudovi prekinuli su postupke i podnijeli Sudu EU-a zahtjev za prethodnom odlukom, radi primjerenog tumačenja Direktiva koje se odnose na porez na dodanu vrijednost. Dvije se odabrane presude odnose na formalne nedostatke izdanih računa, dok se tri presude odnose na utvrđenu zloporabu prava u postupanju poreznih subjekata te s tim u vezi zauzeta shvaćanja Suda EU-a, koja predstavljaju okvir tumačenja prava EU, kojim se nacionalni sud rukovodi kod donošenja odluke.

1. Uvod
2. Pravo na odbitak pretporeza – formalni nedostatci izdanog računa
3. Načelo zabrane zloporabe (prava)
4. Zaključak

Proboj osobnosti (i odgovornosti) trgovačkog društva iznimka je od načela da članovi ne odgovaraju za obveze društva. Ona je od 1. siječnja 1995. godine neprekidno propisana u Zakonu o trgovačkim društvima, ali se u praksi pojavljuje razmjerno rijetko. Međutim, ta se iznimka novelama Općega poreznog zakona 2012. i 2024. godine propisala i u materiji porezno-dužničkog odnosa, pri čemu je 2024. godine uređeno da član društva kao jamac platac odgovara zajedno s društvom za nepodnošenje zakonom propisanih mjesečnih i godišnjih poreznih prijava. Još je 2012. godine bilo propisano da član društva odgovara kao supsidijarni jamac za porezne obveze društva, ali i za slučajeve poreznih zloraba koje su formulirane preuzimanjem u porezno područje odgovarajućih uređenja iz čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima. Proboj odgovornosti za porezne obveze društva središnja je tema ovoga članka, počinjući od zakonskog uređenja, pravno-političkih ciljeva koji se time žele postići, nadležnosti, postupanja poreznog tijela, pa do određenih zamjetnih izazova koji će se nužno pojavljivati u tome procesu.

1. Odgovornost društava kapitala i njihovih članova prema pravilima ZTD-a
2. Odgovornost članova društva samo zato što su članovi
3. Proboj odgovornosti za porezne obveze društva u Općem poreznom zakonu
4. Zaključak

Hrvatski je zakonodavac još 2012. godine u porezni sustav uveo institut zakonskoga poreznog jamstva, a time i odredbe o tzv. poreznom proboju pravne osobnosti trgovačkoga društva. One dovode do odgovornosti članova za obveze društva iz porezno-dužničkog odnosa kao zakonskih poreznih jamaca. Premda je primjena tih odredaba u praksi izazvala mnoštvo prijepora, zakonodavac se posljednjim izmjenama Općega poreznog zakona iz 2024. godine odlučio proširiti odgovornost članova društva te je propisana njihova odgovornost za nepodnošenje mjesečnih i godišnjih poreznih prijava od strane društva (poreznog obveznika). Pritom oni odgovaraju solidarno kao jamci platci. Takvo je uređenje prijeporno, ako ni zbog čega drugog, već stoga što u odnosu na članove društava kapitala (a osobito dioničare u dioničkim društvima) te komanditore u komanditnim društvima uvodi odgovornost za propust (podnošenja poreznih prijava) na koji su slabo (ako ikako) mogli utjecati. Zakonodavac je propisivanjem te odgovornosti zaštiti interesa državne blagajne podredio zahtjeve pravne sigurnosti i predvidivosti te pokazao nerazumijevanje arhitekture hrvatskog prava društava.

1. Uvod
2. Zakonsko porezno jamstvo za obveze trgovačkoga društva iz porezno-dužničkoga odnosa
3. Neprikladnost zakonske odgovornosti članova društva kao zakonskih poreznih jamaca (plataca) zbog nepodnošenja poreznih prijava
4. Zaključak

U članku se daje prikaz predmeta C-82/24, o kojemu Sud EU-a tek treba odlučiti, ali je nedavno objavljeno mišljenje nezavisnog odvjetnika. Riječ je o sporu u vezi s jamstvom za otklanjanje nedostataka ispunjenja, a koje je dano u vezi s ugovorom dodijeljenim u postupku javne nabave. Nacionalni sud pred kojim se vodi glavni postupak uputio je prethodno pitanje Sudu EU-a kojim se, u biti, propituje nalažu li načela propisana javnonabavnim direktivama, osobito načelo transparentnosti, određena ograničenja u primjeni propisa građanskog prava na ugovore o javnoj nabavi.

1. Uvod
2. Činjenice i upućeno prethodno pitanje
3. Mišljenje nezavisnog odvjetnika
4. Umjesto zaključka

U ovom se članku analizira nekoliko važnih pitanja iz područja instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji koja u sudskoj praksi i doktrini nemaju jednoznačnu kvalifikaciju ili su sporna. Osim normativnim okvirom zastupljenim u Zakonu o obveznim odnosima, koji nije sveobuhvatan niti cjelovito razrješuje sva pitanja, paulijanske situacije umnogome određuju konkretne prilike slučaja, ali i brojna pitanja na koje se odgovor ne može dati jednostavnim ili mehaničkim iščitavanjem zakonskih pravila. Uostalom, u okvirima ovog instituta u pravnom životu postoje brojne proturječnosti u shvaćanjima pravnih autoriteta (i sudova, ali i doktrine). U ovom se članku iznose ta pitanja, daje se pregled shvaćanja koja ih prate, ali i autorovo razumijevanje. Ta su pitanja vrijeme nastanka obveze, dospijeće, unutarnja narav odnosa vjerovnika i dužnika, nemogućnost i otežanost namirenja, učinci pobijanja i prekluzivnost rokova pobijanja.

1. Uvod
2. Vrijeme poduzimanja pravne radnje na štetu vjerovnika
3. Unutarnja psihologija odnosa dužnik – korisnik s obzirom na vjerovnika
4. Nemogućnost i otežanost vjerovnikova namirenja
5. Ništetnost ili pobojnost ili nešto treće kao posljedica uspjeha s paulijanskom tužbom?
6. Prekluzivnost rokova za podizanje paulijanske tužbe
7. Zaključak

U ovom se članku iznose postulati gospodarenja poljoprivrednim zemljištem posredovanjem njegova davanja u zakup koji ima izraženu odrednicom dugoročnosti. Ti se prokušani i u pravnoj praksi odavno oblikovani postulati odnose na situacije kada je riječ o tipičnom obveznopravom ugovoru o zakupu, ali i takvom koje je zakonski opisan kao zakup sa stvarnopravnim učincima. Zakup državnoga poljoprivrednog zemljišta od 90-ih godina XX. stoljeća ovamo u RH naprosto ne poštuje osnovne postulate o naravi takva dugotrajnog odnosa. Riječ je o duboko politički obojenom institutu i procesu koji se u administrativnom smislu, otkada postoji RH, kreće između dviju krajnosti – ili centraliziran (u doba lijevih vlada) ili decentraliziran (u doba centralno-desnih vlada). Posljedica je visok udio neobrađenosti takva zemljišta, izražene manipulacije i prividnosti zbog kojih se zemljište u zakup ne uzima radi obrade, nego nekih drugih imovinskih oportunosti te, naposljetku, umnogome nepravan i netržišni pristup koji stvara cjelovito disfunkcionalan sustav gospodarenja jednim od najvažnijih državnih resursa uopće.

1. Uvod
2. Zemljište mora biti stalno i stvarno obrađeno i ne smije mu se mijenjati poljoprivredna narav
3. Čisto privatnopravni i komercijalni odnos na komercijalnim temeljima
4. Dugotrajnost i stvarnopravnost te predvidivost odnosa na poljoprivrednom zemljištu
5. Neovisnost o vlasničkom režimu i jedinstvenost nekretnine
6. Stvarnopravnost odnosa koji nastaju radi iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta
7. RH i poljoprivredno zemljište
8. Zaključak

U ovom se članku razlaže zakonitost suvremenog trenda nazivanja vegetarijanske ili veganske hrane nazivima koji su povezani s mlijekom i mliječnim proizvodima ili pak mesom i mesnim prerađevinama. Pritom autor upućuje na relevantne odredbe zakonodavstva EU-a iz područja Zajedničke poljoprivredne politike i sudsku praksu Suda EU-a, kojom se zabranjuju određene prakse prilikom stavljanja vegetarijanske i veganske hrane na tržište. Daju se i primjeri odredaba nacionalnih zakonodavstava kojima se ovo pitanje nastoji urediti te se navodi sudbina takvih odredaba nakon što se testirala na Sudu EU-a.

1. Uvodno
2. Relevantne europske uredbe
3. Iznimke
4. Mesni i riblji proizvodi
5. Primjeri pravnih uređenja iz europskih zemalja
6. Zaključno

1. Arbitrarnost
2. Argument zdravog razuma
3. Paralegal
4. Podnormiranost

OBVEZNO PRAVO

• PREKID ZASTARE (čl. 241. ZOO-a)

Kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen, treba uzeti da je do prekida zastare došlo već s podnošenjem tužbe.

• ZAKONSKE ZATEZNE KAMATE (čl. 137. ZR-a)

Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ju je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

• NAKNADA ŠTETE (čl. 1085. ZOO-a)

Tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, neovisno o tome da li je popravio vozilo i da li se radilo o totalnoj šteti, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje.

• ZASTARNI ROK (čl. 225. ZOO-a)

Zastarni rok za isplatu tržišne vrijednosti nekretnine stečene pravom građenja počinje teći od dovršetka gradnje.

• PRIVIDAN UGOVOR (čl. 285. ZOO-a)

Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

STVARNO PRAVO

• JAČE PRAVO NA POSJED (čl. 103. ZV-a)

Jače pravo na posjed ne znači samo posjed, već treba dokazati da je taj posjed, kvalificiran (zakonit, istinit i pošten).

• STJECANJE VLASNIŠTVA NA NEKRETNINI UPISANOJ KAO JAVNO DOBRO (čl. 35. ZV-a)

Ako je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro isto ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u javnoj uporabi.

• RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE (čl. 46. ZV-a)

Sud u parničnom postupku ima provesti razvrgnuće suvlasništva i kada zahtjev tužbe ne sadrži određeni način diobe.

RADNO PRAVO

• PRIJENOS UGOVORA O RADU I POSLOVNO UVJETOVANI OTKAZ (čl. 133. ZR-a/09)

Tuženik kao poslodavac prije prenošenja gospodarske djelatnosti nije obavijestio radničko vijeće, ali i sve radnike na koje se odnosi, i to prije dana prijenosa, a što je njegova obveza. Uzevši u obzir navedeno utvrđenje, to se ukazuje pravilnim zaključak da je prijenos tužiteljeva ugovora o radu nezakonit, pa je posljedično tome nezakonita i odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

• IZVANREDNI OTKAZ (čl. 116. ZR-a)

Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj ugovor o radu s tuženikom sklopio za radno mjesto čuvara i da prilikom sklapanja toga ugovora i tijekom rada nije imao nikakvo ovlaštenje za obavljanje poslova zaštitara, proizlazi ocjena da je tužitelj zapravo radio na radnome mjestu za koje ne treba dopuštenje ovlaštenoga tijela za obavljanje poslova zaštitara.

PARNIČNI POSTUPAK

• PRAVO SLUŽNOSTI (čl. 196. stavak 2. ZPP-a)

Zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine u parnici u kojoj se traži utvrđenje postojanja prava služnosti na toj nekretnini (poslužno dobro) su jedinstveni i nužni suparničari.

• DOKAZIVANJE U PARNIČNOM POSTUPKU (čl. 461. ZPP-a)

Među parničnim strankama nije sporna činjenica da tužitelj od tuženika u utuženom razdoblju nije prikupljao komunalni otpad, jer nije mogao kamionom za prikupljanje komunalnog otpada pristupiti u ulicu u kojoj se nalazi nekretnina, a tuženik

Zaštita potrošača

OLAKŠAVANJE PROMJENE PRUŽATELJA USLUGA

Elektroničke komunikacijske mreže i usluge – Univerzalna usluga i prava korisnika – Ugovori sklopljeni između potrošača i društva koje pruža elektroničke komunikacijske usluge – Prvotno obvezujuće razdoblje

PONUDA OPSKRBE ELEKTRIČNOM ENERGIJOM PUTEM INTERNETA

Nepoštena poslovna praksa – Zavaravajuća izostavljanja – Poziv na kupnju – Bitne informacije – Informacije koje treba pružiti potrošaču o načinu izračuna cijene –Simulator tarifa – Navođenje postotka povećanja cijene primjenjivog na potrošača

Obvezno pravo

KAŠNJENJA U PLAĆANJU U POSLOVNIM TRANSAKCIJAMA

Poslovne transakcije između poduzetnika – Obveza država članica da osiguraju da razdoblje plaćanja utvrđeno u ugovoru sklopljenom između poduzetnika ne bude dulje od 60 kalendarskih dana – Mogućnost ugovornih stranaka da utvrde dulja razdoblja plaćanja – Uvjet koji se odnosi na izričito ugovaranje takva razdoblja i na nepostojanje posebne nepravednosti prema vjerovniku – Kumulativne pretpostavke – Ugovori čije je odredbe isključivo formulirala jedna od ugovornih strana – Ugovorna odredba kojom dužnik jednostrano utvrđuje razdoblje plaćanja od 120 dana

• Vina proizvedena i stavljena na tržište nakon 8. prosinca 2023. godine moraju biti označena i podatcima o sastojcima i nutritivnom deklaracijom koji mogu biti dostupni online u obliku elektroničke etikete (tzv. e-etikete) koja se može iščitati skeniranjem QR koda otisnutog na fizičkoj etiketi, a dealkoholizirana vina i najkraćim rokom trajanja.

• Med se označava obveznim minimalnim podatcima propisanim Uredbom EU br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani i dodatnim podatcima propisanim pravilnicima o medu

• Obveza održavanja skupštine društva s ograničenom odgovornošću u likvidaciji

• Otkaz zbog nezadovoljavanja u probnome radu i godišnji odmor

• Punomoćnik po zaposlenju