Pružatelji socijalnih usluga i tržišno natjecanje

U RH socijalne usluge pruža niz posve različitih subjekata. Različiti su s obzirom na osnivače, oblike, statuse u pravnom i poreznom sustavu, profitnost i neprofitnost, merkantilnost djelovanja itd. Odavno se glede onih socijalnih usluga koje se pružaju na tržištu (komercijalno) postavilo pitanje postoji li u RH održivo tržišno natjecanje, posebno s obzirom na činjenicu da izrazito zamjetan udio u tome imaju udruge civilnog društva koje bi po svojoj definicije trebale djelovati neprofitno i nemerkantilistički, no da često udjeli gospodarske djelatnosti takvih (neprofitnih) subjekata u njihovoj ukupnoj djelatnosti iznose 100 %, 90 %, a one ispod 80 % teško je čak i pronaći. S obzirom na izrazitu povlaštenost njihova statusa u pravnom, poreznom, financijskom i drugim sustavima, postavlja se pitanje o poštenosti i fer tržišnoj utakmici kada se one pojavljuju na tržištu socijalnih usluga na jednakoj osnovi i glede jednakih djelatnosti kao trgovačka društva, obrtnici, trgovci, udruženja poduzetnika i dr. Ovaj članak analizira i argumentira duboke anomalije i temeljitu poremećenost i neodrživost tržišnog natjecanja u RH u takvim konstelacijama.

1. Uvod – kratka skica problematike
2. Financiranje pružatelja socijalnih usluga
3. Ustanove čiji je osnivač RH
4. Pružatelji socijalnih usluga s kojim ministarstvo ima sklopljen ugovor
5. Decentralizirani domovi
6. Zaključci