Oporezivanje inozemnih usluga prema temeljnom načelu B2B i načelu B2C

Inozemnim uslugama, s motrišta PDV-a, smatraju se usluge koje inozemni porezni obveznici obavljaju hrvatskim poreznim obveznicima ili hrvatski porezni obveznici obavljaju usluge inozemnim poreznim obveznicima. Određivanjem mjesta oporezivanja navedenih usluga određuje se i porezni položaj, odnosno hoće li usluga biti oporeziva u RH, EU-u ili u trećoj zemlji. Osim temeljnog načela oporezivanja inozemnih usluga koje se oporezuju prema primatelju, manji dio usluga oporezuju se prema iznimkama, odnosno prema mjestu gdje je usluga fizički obavljena. Stoga se u nastavku članka objašnjavaju porezne obveze za usluge koje se oporezuju prema temeljnom – općem načelu, a u sljedećim brojevima časopisa RRiF obraditi će se usluge koje se oporezuju prema iznimkama.

1. Uvod
2. Tko se smatra poreznim obveznikom za potrebe obračuna PDV-a na inozemne usluge
3. Određivanje mjesta oporezivanja inozemnih usluga
4. Opće (temeljno) načelo oporezivanja usluga