Posebne uzance o građenju i FIDIC-ovi uvjeti ugovora u hrvatskom obveznom pravu i javnoj nabavi
Konceptualna pitanja o načinu primjene i njihovu odnosu

Središnja tema u ovome članku je problematika primjene Posebnih uzanci o građenju u sustavu javne nabave na temelju izričitog ugovaranja ili zakonskog automatizma. Da bi se ova tema odgovarajuće obradila, potrebno je analizirati koliko se uopće te uzance primjenjuju u praksi (pokazuje se vrlo malo), kakav je njihov donos prema uzancama iz 1977. godine, Zakonu o obveznim odnosima i onim praksama te pravnim običajima koji su stvarnost graditeljskog poslovanja u RH. Kako se od njihova utvrđivanja i objave uzanci 2021. godine snažno navodilo da bi one trebale biti „hrvatski FIDIC“ i na neki način istisnuti FIDIC-ove Uvjete ugovora o građenju, u ovom članku autor na konceptualnoj razini objašnjava zašto je riječ o dva međusobno nekonkurirajuća i nesvodljiva izvora prava u pitanjima ugovora o građenju. U članku se razmatraju nepovoljne posljedica po javne naručitelje ako bi došlo do uvođenja primjene Posebnih uzanci o građenju logikom automatizma u postupcima javne nabave radova.

1. Pojam i primjena u hrvatskom pravu uzanci te FIDIC-ovih Uvjeta ugovora o građenju
2. Jednakost primjene svih uzanci u RH na temelju čl. 12. ZOO-a
3. Jednakost primjene uzanci uopće u RH
4. Primjenjivost Posebnih uzanci o građenju na ugovorne odnose koji proizlaze iz postupaka javne nabave
5. Razlozi zbog kojih Posebne uzance o građenju nisu trgovački običaj i zašto se u praksi slabo primjenjuju
6. Negativne pravne posljedice prihvaćanja automatizma primjene Posebnih uzanci o građenju u javnoj nabavi
7. Izvantroškovnički radovi
8. Zaključak