Pravo i porezi 4/2026

Zbog potrebe usklađivanja s pravnim aktima EU-a, ali i izmjene odredaba koje su se u praksi pokazale kao pretjerano ograničavajuće, kao što je, primjerice, odredba o visini prometa za ishođenje pozitivnog mišljenja za zapošljavanje državljana trećih zemalja ili o načinu promjene zanimanja odnosno poslodavca, Vlada RH je 5. veljače 2026. godine u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima. Autorica, stoga, u članku obrazlaže izmjene Zakona o strancima koje su vezane za postupak izdavanja dozvola za boravak i rad.

1. Uvod
2. Dozvola za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
3. Odlučivanje o zahtjevu i izdavanje dozvole za boravak i rad
4. Agencija za privremeno zapošljavanje
5. Dozvola za boravak i rad za sezonske radnike
6. Dozvola za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Kronični nedostatak radne snage na hrvatskom tržištu rada te skori kraj školske i akademske godine, odnosno početak ljetnih praznika predstavlja odličnu priliku za zapošljavanje, odnosno rad učenika i studenata. U ovom ćemo članku dati osnovne informacije za sve poslodavce koji tijekom školskih praznika planiraju zaposliti učenike putem učeničkih servisa.

1. Uvod
2. Ukratko o osnovnim odredbama ZR-a o radu maloljetnika
3. Povremeni rad redovitih učenika

U članku se iznose, analiziraju i razjašnjavaju najvažnija praktična pitanja koja se trenutačno u RH postavljaju glede ustupanja radnika između povezanih društava. Premda su zakonska pravila radnog prava o tome lapidarna i puna pravnih standarda, a dodatno je njihova pravilna primjena uvjetovana dobrim poznavanjem problematike povezanih društava (koja pripada Zakonu o trgovačkim društvima), za većinu najvažnijih pitanja u toj materiji može se pronaći dovoljno precizan odgovor. Određene radnopravne nepoznanice koje se pojavljuju u praksi uvjetovane su i nedovoljnim razumijevanjem oblika povezivanja društva, a tu se posebno misli na koncern, što je materija koja pripada pravu trgovačkih društava. Dijelom se ova tema oslanja i na uređenje položaja stranaca u RH. Ovaj članak predstavlja analizu najvažnijih praktičnih pitanja te se nastavlja na članak o ustupanju radnika između povezanih društava koji je u br. 3/26 časopisa Pravo i porezi objavio G. Topić.

1. Uvod
2. Pojam povezanih društava i radnopravna pitanja
3. Pravni standardi u radnopravnim definicijama o ustupanju radnika između povezanih društava te preciziranje njihova značenja
4. Zakonsko uređenje ustupanja radnika između povezanih društava – nerazriješena pitanja
5. Zaključak

Predmet C-258/24 Katholische Schwangerschaftsberatung protiv JB odnosi se na tumačenje granica dopuštenoga različitog postupanja na temelju vjere u kontekstu zapošljavanja unutar vjerskih organizacija. Sud EU-a razmatrao je pitanje može li poslodavac koji djeluje u okviru Katoličke Crkve otkazati ugovor o radu zaposlenici isključivo zbog njezina istupanja iz Crkve. U svojoj odluci Sud je polazio od odredaba Direktive 2000/78/EZ te ih tumačio u svjetlu temeljnih prava zajamčenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Sud je potvrdio da vjerske organizacije uživaju određeni stupanj autonomije u određivanju zahtjeva za zaposlenje. Međutim, takva autonomija nije neograničena, nego podliježe sudskoj kontroli. Konkretno, zahtjev za pripadnošću određenoj vjeri ili lojalnošću njezinim načelima može biti opravdan samo ako predstavlja stvarni, zakoniti i opravdani profesionalni uvjet, uz poštovanje načela proporcionalnosti. Sud je zaključio da sam čin istupanja zaposlenika iz vjerske zajednice ne može automatski opravdati otkaz ugovora o radu. Poslodavac mora dokazati postojanje izravne povezanosti između naravi konkretnoga radnog mjesta i zahtjeva koji proizlaze iz vjerskog identiteta organizacije.

1. Uvod
2. Naznaka odlučnih činjenica koje su dovele do spora i mjerodavnoga njemačkog pravnog okvira
3. Pitanja postavljena Sudu EU-a
4. Sloboda nepripadanja nekoj vjeri, sloboda neprakticiranja vjere i pravo na otpadništvo
5. Prosudba o tome je li istup iz vjerske zajednice razlog za otkaz ugovora o radu
6. Najvažnija shvaćanja i objašnjenja iz presude
7. Izreka presude
8. Odlučna pitanja i okolnosti o kojima u presudi nema navoda
9. Važnost presude za radne odnose u vjerskim zajednicama i organizacijama u državama članicama EU-a

Središnja tema u ovome članku je problematika primjene Posebnih uzanci o građenju u sustavu javne nabave na temelju izričitog ugovaranja ili zakonskog automatizma. Da bi se ova tema odgovarajuće obradila, potrebno je analizirati koliko se uopće te uzance primjenjuju u praksi (pokazuje se vrlo malo), kakav je njihov donos prema uzancama iz 1977. godine, Zakonu o obveznim odnosima i onim praksama te pravnim običajima koji su stvarnost graditeljskog poslovanja u RH. Kako se od njihova utvrđivanja i objave uzanci 2021. godine snažno navodilo da bi one trebale biti „hrvatski FIDIC“ i na neki način istisnuti FIDIC-ove Uvjete ugovora o građenju, u ovom članku autor na konceptualnoj razini objašnjava zašto je riječ o dva međusobno nekonkurirajuća i nesvodljiva izvora prava u pitanjima ugovora o građenju. U članku se razmatraju nepovoljne posljedica po javne naručitelje ako bi došlo do uvođenja primjene Posebnih uzanci o građenju logikom automatizma u postupcima javne nabave radova.

1. Pojam i primjena u hrvatskom pravu uzanci te FIDIC-ovih Uvjeta ugovora o građenju
2. Jednakost primjene svih uzanci u RH na temelju čl. 12. ZOO-a
3. Jednakost primjene uzanci uopće u RH
4. Primjenjivost Posebnih uzanci o građenju na ugovorne odnose koji proizlaze iz postupaka javne nabave
5. Razlozi zbog kojih Posebne uzance o građenju nisu trgovački običaj i zašto se u praksi slabo primjenjuju
6. Negativne pravne posljedice prihvaćanja automatizma primjene Posebnih uzanci o građenju u javnoj nabavi
7. Izvantroškovnički radovi
8. Zaključak

U pogledu vrsta privremenih mjera zakonodavac koristi formulaciju „svaka mjera kojom se postiže svrhu osiguranja“, čime omogućava sudovima da sadržaj privremene mjere prilagode konkretnim činjeničnim okolnostima. Usprkos navedenom elastičnom normativnom uređenju, sudska praksa je razvila određene kriterije dopuštenosti i nedopuštenosti određenih privremenih mjera. U sudskoj praksi najviše dvojbi izaziva pitanje može li se odrediti privremena mjera kojom se ostvaruje tražbina predlagatelja osiguranja. U ovom članku obrađuju se aktualna pitanja koja su se u vezi sa sadržajem privremenih mjera pojavila u sudskoj praksi, uz naglasak na jednu od najčešćih privremenih mjera – zabranu otuđenja ili opterećenja nekretnine.

1. Uvod
2. Općenito
3. Zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti nekretninu
4. Može li se odrediti privremena mjera kojom se ostvaruje tražbina predlagatelja
5. Zaključak

U trenutačnim ekonomskim uvjetima, obilježenim rastućim troškovima energenata, inflacijom i ograničenim proračunskim sredstvima, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u RH suočavaju se s ozbiljnim izazovima u financiranju osnovnih javnih usluga. Kvaliteta života građana izravno ovisi o redovnoj naplati vlastitih prihoda, posebice komunalnih naknada, doprinosa i drugih lokalnih davanja. Svaki neplaćeni dug izravno ugrožava održavanje komunalne infrastrukture, odvoz otpada, javnu rasvjetu i socijalne programe, što na kraju plaćaju odgovorni građani kroz više cijene ili lošiju uslugu. Stoga je nužno da lokalna samouprava uspostavi i održava čvrste, učinkovite i dosljedne naplatne mehanizme koji osiguravaju pravodobnu i potpunu naplatu svih dospjelih prihoda. Neželjena, ali nužna, sustavna i odlučna ovrha može jamčiti fiskalnu stabilnost i omogućiti jedinicama lokalne samouprave ispunjavanje svojih zakonskih obveza prema građanima.

1. Uvodne napomene
2. Priprema za naplatu dospjelih nenaplaćenih potraživanja lokalne samouprave do ovrhe
3. Ispitivanje uvjeta za provedbu ovrhe
4. Ovrha za porezna davanja
5. Ovrha na neporeznim davanjima
6. Zaključak

U slučaju prestanka radnog odnosa, ako radnik nije iskoristio pripadajuće mu dane godišnjeg odmora, poslodavac mu je za to obvezan isplatiti naknadu. Dakle, naknada za neiskorišteni godišnji odmor predstavlja nespornu obvezu poslodavca prema radniku. Ako bi poslodavac uspio omogućiti radniku da prije prestanka ugovora o radu iskoristi preostali pripadajući mu godišnji odmor, ne bi bio obvezan isplatiti radniku tu naknadu. Kako treba utvrditi naknadu te kakav je porezni položaj ove isplate u smislu propisa o porezu na dohodak i porezu na dobitak, pročitajte u nastavku.

1. Uvodne pripomene
2. Utvrđivanje broja dana za koje radnik ostvaruje pravo na naknadu
3. Visina nadoknade za neiskorišteni godišnji odmor
4. Nadoknada za neiskorišteni godišnji odmor i oporezivanje
5. Isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju preminulog radnika
6. Isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor osobi koja se prvi put zapošljava i mladoj osobi
7. Što kada se naknada za neiskorišteni godišnji odmor ne isplati na vrijeme

U radu se izlaže potencijal prikrivanja radnog odnosa (nesamostalnog rada) institutom paušalnog obrta, a s ciljem zlouporabe poreznih pogodnosti. Zbog lakšeg financijskopravnog tretmana paušalni se obrt počesto čini isplativijim od obavljanja posla u okviru radnog odnosa (nesamostalnog rada). Stoga postoji opasnost da osobe čiji ugovorni odnos sadržajno odgovara bitnim obilježjima radnog odnosa (nesamostalnog rada), takav rad pokušaju (prividno) prikazati kroz organizacijski oblik (paušalnog) obrta. Time dolazi do korištenja poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona, a koju su porezna tijela ovlaštena i obvezna suzbiti. Ipak, nije svaki obrtnik paušalist prikriveni radnik i ne smije ga se u poreznom postupku tretirati kao predmnijevanog radnika koji se nastoji okoristiti nepripadajućim mu poreznim pogodnostima. Naprotiv, na poreznim je tijelima obveza dokazivanja da je riječ o prikrivanju radnog odnosa (nesamostalnog rada). Stoga je od iznimne važnosti recentna presuda Visokoga upravnog suda RH, a koja može poslužiti kao putokaz poreznim tijelima i upravnim sudovima pri odlučivanju o postojanju zlouporabe poreznih pogodnosti, ali i samim poreznim obveznicima u dokazivanju da kod njih nije riječ o prikrivanju radnog odnosa, nego o stvarnoj (poduzetničkoj) obrtničkoj djelatnosti.

1. Uvod
2. Paušalni obrt
3. Radni odnos (nesamostalni rad)
4. Korištenje poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona
5. Utvrđivanje stvarne naravi ugovornog odnosa s prestacijom rada (u porezne svrhe)
6. Zaključne napomene

Pitanja vezana za prestanak trgovačkih društva bez provedbe likvidacije učestala su u aktualnoj praksi, s obzirom na pravnu narav i različita motrišta tog instituta. U tom smislu, autori u ovom članku razmatraju neka izdvojena pitanja vezana za računovodstveno-porezno te statusno-pravno motrište instituta kompatibilnog likvidaciji trgovačkih društva, koji propis naziva prestanak društva po skraćenom postupku, a koji se u praksi naziva još i tzv. likvidacija bez likvidacije, ili skraćena likvidacija ili dr.

1. Uvod
2. Općenito o likvidaciji
3. Razgraničenje instituta
4. Pojam skraćene likvidacije i zakonska osnova
5. O provedbi skraćene likvidacije i s time povezanim pitanjima
6. Financijsko i porezno izvještavanje društva kod skraćenog postupka prestanka društva bez likvidacije
7. Porezno motrište unovčenja imovine i podmirenja obveza kod skraćenog postupka prestanka društva bez likvidacije

U ovom se članku analiziraju sporna pitanja u vezi s privremenim mjerama koje se odnose na smetanje posjeda. Koje pretpostavke moraju biti ispunjene za određivanje predmetnih privremenih mjera i o kojim sve okolnostima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja? Koji su najčešći slučajevi u kojima sudovi određuju navedene privremene mjere? Odlučuje li se o navedenim privremenim mjerama u parničnom ili ovršnom postupku? Sva ova, ali i druga sporna pitanja iz judikature pronalaze svoj odgovor u ovom članku.

1. Uvod
2. Pretpostavke za određivanje privremene mjere
3. Odlučuje li o privremenoj mjeri ovršni ili parnični sud
4. Zaključak

Sudjelovanje u plaćanju socijalnih usluga u RH pogađa gotovo sve osobe koje ih koriste, a koje imaju prikladnu imovinu za to. Određivanje sudjelovanja i svih činitelja u tome postiže se prema pravilima općega upravnog postupka (ali i neupravnoga), no unatoč tome u ovome području postoji izražena arbitrarnost pri odlučivanju nadležnoga javnopravnog tijela. U RH već gotovo 15 godina ne postoji primjenjiv pravilnički režim koji bi bio na snazi, a koji bi uređivao tu materiju. Međutim, nadležno javnopravno tijelo (Hrvatski zavod za socijalni rad) u tom razdoblju, kao da je spomenuti pravilnik na snazi, određuje visine sudjelovanja za pojedine korisnike, pri čemu to ne čini na temelju diskrecijske ovlasti (jer ona ne postoji), nego cjelovito arbitrarno. Posljedica je da korisnici socijalnih usluga često u tom procesu nerazmjerno i neopravdano te bez ikakva kriterija ili valjanog argumenta ostaju bez svoje imovine, koju pak bez pravne osnove stječe RH. U članku se obrađuje navedena problematika uz prethodnu analizu arbitrarnosti i diskrecijske ovlasti u upravnom postupku.

1. Uvod
2. Pretpostavke diskrecijske ovlasti u upravnom postupku
3. Problem u socijalnom sustavu pri određivanju sudjelovanja u plaćanju socijalnih usluga
4. Arbitrarnost prilikom određivanja sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene socijalne usluge
5. Implikacije arbitrarnog određivanja visine sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene socijalne usluge
6. Diskrecijska ovlast u sustavu socijalne skrbi u RH
7. Razmjernost
8. Zaključak

Mjere kojima se obeshrabruje poslovanje i suradnja s Ruskom Federacijom nisu novost u međunarodnom pravu, ali je od početka ratnih sukoba u Ukrajini njihov obuhvat postao značajan element planiranja gospodarske politike gotovo svih zemalja zapadne hemisfere. Ovim se člankom objašnjava okvir mjera ograničavanja poslovanja s Rusijom i njezinim gospodarskim subjektima, upozorava se na najznačajnije poslovne situacije gdje se u poslovanju s Rusijom mora posvetiti posebna pozornost te se predstavljaju moguće posljedice kršenja nametnutih institucionalnih ograničenja koje su odredile istaknute međunarodne organizacije, pri čemu se prvenstveno misli na Europsku uniju.

1. Uvod
2. Zakon o mjerama ograničavanja – obuhvat, primjena i propisane kazne
3. Mjere ograničavanja koje se odnose na poslovanje sa subjektima povezanima s Rusijom
4. Mjere Ruske Federacije usmjerene kao odgovor na sankcije Europske unije
5. Procjena učinaka međusobnih sankcija – objektivan pristup
6. Zaključak

Autor u članku kratko iznosi i raščlanjuje problematiku nesukladnosti međunarodnih ugovora s Ustavom RH i dugu praksu Ustavnog suda kojim se glede merituma u tim stvarima dosljedno oglašava nenadležnim. U članku se iznose dva različita viđenja na problematiku ustavnosudskog ocjenjivanja o tome je li neki međunarodni ugovor sukladan/nesukladan s domaćim ustavom: jedno da to nije u nadležnosti Ustavnog suda, već da on ispituje samo formalnu ustavnost zakona kojim se međunarodni ugovor prihvaća u domaći pravni poredak, i drugo prema kojemu na temelju ustavnih pravila Ustavni sud ima nadležnost u tim stvarima premda Ustav to izrijekom ne spominje. Prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom najčešće su se do sada u RH pokretali u pogledu četiriju međunarodnih ugovora koje je RH sklopila sa Svetom Stolicom.

1. Uvod
2. Međunarodni ugovor i pacta sunt servanda
3. Nadležnost/nenadležnost Ustavnog suda za ocjenjivati materijalni sadržaj samog međunarodnog ugovora
4. Predratifikacijska ustavna kontrola
5. Prilagodba domaćeg poretka nadzakonskim izvorima prava
6. Sukladnost i nesukladnost s Ustavom
7. Zaključak

U članku se, na temelju specifičnog predmeta pokrenutog zahtjevom za pristup informacijama upućenog Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike RH, razmatra zakonsko uređenje vezano za oblik, način i sadržaj zahtjeva za pristup informacijama. Zatražena je dostava pravnih akata o osnivanju radne skupine (s popisom članova radne skupine) za izradu (1) Zakona o inkluzivnom dodatku, (2) Zakona o osobnoj asistenciji i (3) Uredbe o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji. Dok je u pogledu prva dva propisa udovoljeno zahtjevu, u pogledu trećega je zbog nevoljkosti za dostavom posegnuto za protupravnim tumačenjima i iskrivljavanjem odredaba o načinu, obliku i obveznom sadržaju zahtjeva za pristup informacijama, što je središnji predmet ovog članka.

1. Uvod
2. Podnošenje zahtjeva za pristup informacijama
3. Djelomično usvajanje zahtjeva i Zaključak MROSP-a u kojemu se upućuje na mogućnost odbacivanja zahtjeva
4. Žalba na nepostupanje po zahtjevu i dostava Rješenja o odbacivanju zahtjeva
5. Umjesto zaključka

U ovom se članku analizira pojam informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama te njezina dostupnost ako je riječ o specifičnim procesima i informacijama u tijelima javne vlasti. Posebno se obrađuju unutarinstitucionalni procesi izbora osoba, donošenja odluka o unutarnjem ustrojstvu i sl., ali i postupanje s različitim vrstama informacija, neovisno o tome što Zakon poznaje samo pojam informacija, bez navođenja daljnjih elemenata. Autorica u članku razmatra razliku između javnosti rada i izravnog uvida u rad tijela javne vlasti, ali i nedostupnost pojedinih informacija javnosti na temelju zakonskih ograničenja, posebnih propisa, testa razmjernosti, ali i naravi same stvari. Pruža se i osvrt kako na zlouporabe prava na pristup informacijama, ali jednako tako i na predbacivanje zlouporaba od tijela javne vlasti u situacijama kada iz nekog razloga ne žele ispuniti obvezu pristupa informacijama zainteresiranoj javnosti. U članku se obrađuju primjeri Ustavnog suda, sudova, javnih sveučilišta, trgovačkih društava u vlasništvu RH i dr.

1. Uvod
2. Sjednice Ustavnog suda RH
3. Pravo na pristup informacijama i sudovi
4. Javnopravna tijela s ustavno propisanom autonomijom
5. Javna sveučilišta – pristup informacijama i neposredan uvid u njihov rad
6. Izbori osoba i odlučivanje
7. Zloupotreba prava na pristup informacijama
8. Komercijalne informacije kao informacije u smislu ZPPI-ja
9. Zaključak

1. Organizacijski ugovori
2. Odabir najpovoljnijeg suda (forum shopping)
3. Poništenje i ukidanje
4. Plavi zakoni
5. Desuetudo – doktrina izobičajenosti zakona
6. Feminicid (ne femicid!)

Novi zakoni – ožujak 2026. godine

1. Zakon iz područja poreznog sustava
2. Zakon iz područja građanskog procesnog prava
3. Zakon iz područja javnog informiranja
4. Zakon iz područja deviznog sustava
5. Zakon iz područja sustava plaćanja i kreditnoga poslovanja
6. Zakon iz područja željeznica, željezničkoga prometa i povlastica u prometu
7. Zakon iz područja zaštite prirode i okoliša
8. Zakon iz područja energetike i geoloških istraživanja

I. Porez na dodanu vrijednost

I. – 2. Udruga s ciljem obavljanja usluge srednjoškolskog obrazovanja online formata

I. – 3. Usluge javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika

I. – 4. Porezni tretman primljene paušalne naknade s motrišta PDV-a

I. – 5. Ulaganje u tuđu imovinu s motrišta PDV-a

I. – 6. Usluge arhitektonskog projektiranja koju obavlja društvo iz Švicarske poreznom obvezniku iz RH – nekretnina je u RH

III. Porez na dohodak

III. – 6. Iznos porezne olakšice po osnovi uzdržavanog djeteta, studenta koji obavlja studentski posao temeljem Zakona o obavljanju studentskih poslova

V. Drugi porezi, pristojbe i davanja

V. – 25. Izmjena tumačenja: „Izmjene regulative igara na sreću“

V. – 26. Obveza izdavanja i fiskalizacije eRačuna (zakup poslovnog prostora)

V. – 27. Oporezivanje plovila sukladno Ugovoru između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 8/05)

V. – 28. Oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine koje služe za stalno stanovanje

V. – 29. Primjena fiskalizacije na udruge koje povremeno obavljaju gospodarsku djelatnost

V. – 30. Prijava dokaza za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine

OBVEZNO PRAVO

1. POBUDA ZA SKLAPANJE UGOVORA O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU (čl. 53. ZOO-a)

Rješavanje imovinskopravnih odnosa može biti jedna od pobuda odlučujućih za sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ali i u tom slučaju, za valjanost tog ugovora, jedna od pobuda zbog kojih je sklopljen ugovor o doživotnom odnosno smrtnom uzdržavanju mora biti davanje uzdržavanja.

1. ODGOVORNOST ZA ŠTETU (čl. 1045. ZOO-a)

Kad je kombiniranim prometno-tehničkim i medicinskim vještačenjem utvrđeno da oštećenik ne bi zadobio utvrđenje ozljede da je u trenutku prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom, tad se činjenica da oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, ima smatrati isključivom odgovornosti za nastalu štetu.

1. ZAKAŠNJENJE VJEROVNIKA (čl. 184. ZOO-a)

Propuštanje očitovanja vjerovnika na upit dužnika koji se odnosi na podatke o broju računa na koji treba izvršiti uplatu dužne obveze smatra se onemogućavanjem ispunjenja obveze i ima za posljedicu zakašnjenje vjerovnika i u tim okolnostima vjerovnik nema pravo na zateznu kamatu od dospijeća obveze pa do njenog konačnog plaćanja.

1. UGOVOR O OSIGURANJU – POKRIVENA ŠTETA (čl. 1046. ZOO-a)

Budući da je u ovom konkretnom slučaju šteta počinjena vožnjom automobila unatrag, što je u skladu s uobičajenom funkcijom vozila, tuženik kao osiguravatelj vozila kojim je počinjena šteta odgovara tužitelju za štetu neovisno o tome što je šteta nastala na privatnom parkingu tj. izvan javne ceste.

STVARNO PRAVO

1. PARKIRALIŠNA MJESTA (čl. 159. ZV-a)

Parkirno mjesto točno određene površine kao jasno određena samostalna stvar koja se može fizički odvojiti od preostalog dijela nekretnine, može u načelu biti predmetom utvrđenja prava vlasništva ili pak predmetom utvrđenja vlasništva posebnog dijela koje čini samostalnu uporabnu cjelinu.

1. PRENAMJENA ZAJEDNIČKIH DIJELOVA NEKRETNINE (čl. 372. ZV-a)

Tko je na temelju odobrenja nadležne vlasti o svom trošku proveo prenamjenu zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjene prostorije kao posebnog dijela nekretnine, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine.

1. NEZAKONITA I NEVALJANA UKNJIŽBA PRAVA VLASNIŠTVA (čl. 150. ZZK-a)

Pravo vlasništva može se ograničiti radi općeg interesa.

1. NEVALJANOST UKNJIŽBE (čl. 129. ZZK-a)

Nacionalizirani stan se ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku, već nositelj stanarskog prava na tom stanu isti može kupiti otkupom stanarskog prava, sklapanjem ugovora sa Fondom za naknadu oduzete imovine, kao prodavateljem.

1. VLASNIČKA ZAŠTITA (čl. 162. ZV-a)

Stjecatelj koji je na temelju valjanog pravnog posla upisao svoje pravo vlasništva nad nekretninom koja je bila predmet tog pravnog posla, (čl. 162. st. 1. ZV-u), ali i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. (čl. 166. st. 1. ZV-u), ovlašten je ostvariti vlasničku zaštitu na način da mu se stvar preda u posjed.

RADNO PRAVO

1. OTKAZ UVJETOVAN SKRIVLJENIM PONAŠANJEM RADNIKA (čl. 115. ZR-a)

Kako sve povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret, a posebno povreda koja se sastoji u neovlaštenom prosljeđivanju podataka zaposlenika trećoj osobi bez njihovog pristanka, predstavljaju povredu radnih obveza, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

1. SUDSKI POSTUPAK RADI NADOMJEŠTANJA SUGLASNOSTI ZA OTKAZ UGOVORA O RADU (čl. 151. ZR-a)

Kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, a sindikalni povjerenik je uskratio dati suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca (odluku o otkazu ugovora o radu), u postupku koji poslodavac pokrene radi nadomještanja suglasn

Porezno pravo – PDV

KRATKOROČNI SMJEŠTAJ U HOTELIMA I SLIČNIM OBJEKTIMA

Snižena stopa PDV-a za smještaj u hotelima i sličnim objektima – Pomoćne usluge uz smještaj

Stečajno pravo

OSIGURANJE POŠTOVANJA ISPLATNOG REDA TRAŽBINA

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Stečajni postupak – Sukob zakona – Zajam koji je član društva kapitala odobrio tom društvu – Tužba za povrat uplata koje je zajmodavac primio prije pokretanja stečajnog postupka

Radno pravo – Socijalna sigurnost

NASTAVAK ISPLATE PLAĆE ZA VRIJEME PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI ZA RAD

Pojam ‚nadležna ustanova’ – Pojam ‚davanja za slučaj bolesti’ – Davanja koja se isplaćuju na temelju zakonodavstva jedne države članice zbog ozljede koja je nastala kao posljedica događaja u drugoj državi članici – Poslodavčevo pravo regresa

Porezno motrište izdavanja računa za predujam

Porezno motrište subvencija

Porezno motrište uplata koje nisu povezane s isporukama

Obveza isticanja dviju cijena

Na mrežnoj stranici web-shopa ne mogu se iskazivati dvije cijene za proizvode koji se nude na prodaju