Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2021.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Nadajte se
Svatko od nas duboko je nesavršena osoba. Ponekad smo u problemu ne zato što ne znamo, nego zato što sigurno znamo, a o tome odlučuje netko drugi, netko tko bi to trebao znati. U poreznim stvarima zna se tko je tko.
Osobno sam vidio reakciju poduzetnika koji je već u jesen prošle godine zabrinuto pitao kako od iznajmljivanja kuća za odmor neće ostvariti minimalnih 5 % prihoda od vrijednosti tih objekata, a zna se zbog čega. Odgovor je bio da Ministarstvo financija ne planira izmjene koje bi uzele u obzir novonastalo stanje te da će imati porezno nepriznatu amortizaciju i platiti porez na dobitak unatoč iskazanom gubitku. Jednako je i s plovilima za turističku djelatnost.
Tako smo dali i naputke za sastavljanje godišnje prijave poreza na dobitak (PD) za 2020. godinu u Prilogu uz br. 1/21. časopisa. Takve smo i savjete davali praktički do jučer. Tumačili smo Zakon o porezu na dobit protivno zdravoj pameti i neodrživosti zakonske odredbe. I umjesto pravodobne izmjene zakona krajem prošle godine, to je učinjeno Pravilnikom o provedbi Općeg poreznog zakona. U pravnom smislu potpuno neustavno, no sve dok je pravilnik na snazi, on je pravni akt prema kojemu se postupa. Razumljivo, nitko neće postaviti zahtjev za ocjenom sukladnosti propisa s Ustavom jer bi to bio pucanj u vlastitu nogu. I sada kad su završeni mnogi godišnji obračuni, mijenjaj financijske i porezne izvještaje. Sramota i poniženje za struku i poduzetnike. Vjerojatno neću doživjeti da se sve porezne izmjene koje se donose krajem godine moraju objaviti dva mjeseca prije isteka te godine. Ljudski je da se svima ostavi dovoljno vremena (programerima, računovođama, poduzetnicima) za pripremu primjene izmijenjenih propisa. U Njemačkoj se to ne bi moglo dogoditi. Za ovo u nas bi se i Ravnatelj Porezne uprave i Ministar financija trebali javno ispričati. Naravno, kad bismo imali malo poštovanja prema svojim poreznim obveznicima.
Slušamo kako je osnovan još jedan sud, kazneni sud, prema mišljenjima mnogih potpuno nepotrebno. Ali kad je u pitanju osnivanje financijskog suda, suda za porezne i bilančne prekršaje, tu smo čuli objašnjenja da je to preskupo za Državu. Iskustva s Upravnim sudom koji je nadležan za financijske sporove su poražavajuća za pravedan ishod poreznog spora. Obrazovni sustav jednostavno ne daje pravnicima takva znanja koja bi im pomogla u razumijevanju predmeta spora. Sudski vještaci više su u službi onih koji im daju posao, tako da na kraju gotovo sve završava u korist Države.
Osjećam kako se sve više udaljavamo jedni od drugih. Skretanje pozornosti na neka nebulozna porezna postupanja ne nalaze razumijevanje u vrhu porezne vlasti. Već sam pisao kako ne mogu razumjeti da se izdatci za topli obrok tijekom godine ne mogu mijenjati, a sve u okviru propisanih svota od 5.000,00 kn ili 12.000,00 kn. Revalorizacijsku pričuvu kod domaćih poslovnih spajanja smatraju realiziranom (uz plaćanje poreza) unatoč tome što se održava porezni kontinuitet u drugom društvu itd.
Kaže se da nada umire posljednja. U meni je više nema. Vama bih pak preporučio da naučite živjeti s nesavršenostima.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
