Kada je u pitanju ovrha na novčanoj tražbini ovršenika Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 88/05. - dalje: ZID OZ/05) učinjene su izmjene u odredbama koje uređuju ovrhu na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima (čl. 172. do 179. OZ-a) i to odredbama o odgovornosti poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka (čl. 177.) i odredbama o zapljeni po pristanku ovršenika (čl. 178.). Izmjene i dopune su učinjene i u odredbama koje uređuju ovrhu na tražbini prema računu kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa (čl. 180. do 184. OZ-a).
Autor u ovome članku daje prikaz novela u ovršnom postupku, te općenito izmjena i dopuna Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96. do 151/04. - dalje: OZ) prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 88/05. - dalje: ZIDOZ.
Svrha obveznog osiguranja od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama je otvaranje lakšeg puta oštećeniku radi ostvarenja naknade štete koju je prouzročio osiguranik i za koju on odgovara. Nastanak osiguranikove odštetne odgovornosti ponekad neće ostvariti svrhu zbog koje je ona pravnim poretkom statuirana, a to je dovođenje oštećenika u onaj položaj u kojem bi se nalazio da nije došlo do oštećenja njegovih pravnih dobara ili pravnih interesa. Nastankom obveznopravnog odnosa na temelju kojega je, osiguranik kao štetnik, obvezan trećoj osobi kao oštećeniku naknaditi štetu, spomenuta svrha ne ostvaruje se automatski, pa niti ako je na temelju toga obveznopravnog odnosa oštećenik ishodio pravomoćnu sudsku presudu kojom je štetniku naloženo da mu u određenom roku naknadi štetu. Ako štetnik nema dovoljno imovine iz koje bi se mogla naplatiti oštećenikova tražbina naknade štete, makar i u sudskom ovršnom postupku, oštećenik neće biti doveden u ono stanje u kojem bi se nalazio da do štete nije došlo.
Ugovori su bitan izvor prava i obveza stranaka, pa je važan trenutak kada se smatra da je ugovor sklopljen, odnosno zaključen. Naime, sklapanje ugovora je voljni, namjerni akt određenih ugovornih strana da svojim suglasnim izjavama volje sačine određeni ugovor, stoga je on sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima toga ugovora.
U ovom članku se analiziraju odredbe o sklapanju ugovora, te vremenu i mjestu njegova nastanka, u skladu s novim Zakonom o obveznim odnosima.
U časopisu Pravo i porezi, br. 8/05. objavili smo članak o institutu Actio Pauliana - pobijanje dužnikovih pravnih radnji. U ovome broju našega časopisa nastavljamo s obradom ove značajne tematike, s naglaskom na razmatranju jednog aspekta pobijanja u stečaju za koji smatramo da je zanimljiv. Uz navedeno, predmet ovoga članka su pravila tumačenja uopće, a pritom je od velikog značenja (kako kao potpora tako i kao ograničenje tumaču) postojanje općih pravila odnosno načela koja mogu, ali i ne moraju biti sadržana neposredno u propisu koji se tumači, i koja imaju ulogu usmjeravanja tumača.
Detaljno, na transparentan i zanimljiv način, autorica u ovome članku daje prikaz jedne aktualne i za sudsku praksu relevantne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Autor u ovome članku obrađuje situaciju kad poslodavac kojem je uskraćena suglasnost od radničkog vijeća za otkaz osobama navedenim u čl. 145. st. 1. Zakona o radu, zatraži od suda nadležnog za radne sporove, da nadomjesti uskraćenu suglasnost.
Nadalje, razrađuje se podizanje tužbe od poslodavca kao aktivno legitimirane strane, a posebno se ukazuje na to kako bi trebala biti koncipirana tužba, odnosno sadržaj tužbe, od navođenja činjenica koje se mogu naglasiti pa do dokaza kojima bi trebale biti potkrijepljene činjenice te kako bi trebao glasiti sam tužbeni zahtjev u odnosu na nadomještanje suglasnosti na otkaz ugovora o radu koji traži poslodavac kao aktivno legitimirana strana.
Članak je podijeljen na pet bitnih cjelina: razmatranje odnosa između poslodavca i radničkog vijeća što se tiče uskrate suglasnosti; prethodna suglasnost radničkog vijeća na donošenje odluke poslodavca; sadržaj tužbe s naglaskom na činjenični supstrat, i tužbeni zahtjev; pasivna legitimacija; i posebnost traženja prethodne suglasnosti kod davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu.
Na temelju članka 53. Kolektivnog ugovora između radnika i poslodavaca u obrtništvu (u daljnjem tekstu KU) i Mišljenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva broj 006-04/05-01/60 Urbroj 526-08-05-2, Zajednička Komisija za tumačenje primjene KU (u daljnjem tekstu Komisija), odlučujući po Zahtjevu RRIF plus iz Zagreba na sjednici Komisije održanoj 07. 10. 2005. godine daje sljedeće tumačenje.
U sudskom i javnobilježničkom osiguranju naplate tražbine prije dospijeća dolazi do prijenosa vlasništva na stvarima i prijenosa prava. Pritom bi se mogle pojaviti dvojbe o tome dolazi li kod prijenosa i povrata do nastanka porezne obveze? Daljnje je pitanje kad predlagatelj osiguranja postaje punopravni vlasnik stvari ili imatelj prava, te tko je obvezan obračunati i platiti porez? Koji porez, u kojem roku, koje su zadaće i obveze javnog bilježnika, na ta i druga pitanja pokušat ćemo dati odgovore u ovome članku.
U ovom članku ne objašnjavaju se postupci ovrhe propisani za prisilnu naplatu poreza i drugih javnih davanja prema Općem poreznom zakonu.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
U ovome su članku izloženi komentari određenih teorijski i praktično spornih elemenata pojedinih inkriminacija iz glave XXII. Kaznenog zakona (neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela, neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela, davanje lažnog iskaza itd.). Kritički je analizirana i postojeća inkriminacija nadripisarstva iz čl. 310. Kaznenog zakona. Hrvatski kazneni zakon jedan je od posljednjih suvremenih kaznenih zakona koji inkriminira nadripisarstvo i to u najstrožem obliku - kao neovlašteno pružanje pravne pomoći bez obzira na to prima li počinitelj za to nagradu ili ne.
U posljednjem se poglavlju razmatra osnovanost te inkriminacije, njezino uvrštavanje među kaznena djela protiv pravosuđa i njezina usuglašenost s ustavnim i međunarodnopravnim standardima.
U ovom članku razmatra se posebna nadležnost za ugovorne sporove prema čl. 5. st. 1. Uredbe 44/2001 o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima od 20. prosinca 2000. Obrađuju se dva temeljna pitanja koja se postavljaju pri tumačenju ove odredbe: koja ugovorna obveza je relevantna za zasnivanje nadležnosti i kako odrediti mjesto ispunjenja te obveze. Kada je riječ o prvom pitanju, u Uredbi je s pravom, barem kad je riječ o ugovorima o prodaji robe i pružanju usluga, prihvaćen stav da se nadležnost zasniva u mjestu ispunjenja obveze koja je karakteristična za ugovor. Time su uvelike izbjegnuti nedostatci određivanja nadležnosti prema mjestu ispunjenja novčanih obveza koji su opterećivali praksu u primjeni Bruxelleske konvencije iz 1968. No pitanje kako odrediti mjesto ispunjenja karakteristične obveze Uredbom nije primjereno riješeno. Umjesto da je utvrdio autonomnu definiciju mjesta ispunjenja karakteristične obveze koja bi bila prilagođena svrsi pravila o posebnoj nadležnosti, europski zakonodavac je određivanje toga mjesta prepustio sporazumu stranaka. U velikom broju slučajeva, osobito kad je riječ o ugovorima o prodaji, između foruma nadležnog prema čl. 5. st. 1. i predmeta spora neće postojati dovoljna činjenična povezanost koja bi mogla opravdati zasnivanje posebne nadležnosti.
Ključne riječi u članku su međunarodno građansko procesno pravo, europsko pravo, međunarodna nadležnost, posebna (izberiva) međunarodna nadležnost, Uredba Vijeća 44/2001.
Praćenjem dnevnih prijava potrošača uočena je visoka razina kršenja dobrih poslovnih običaja kao i zakona kojima su uređena prava potrošača. Primjedbe i prijave potrošača uglavnom su se odnosile na neisticanje ili nepravilno isticanje cijena čime su povrijeđene odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te nepriznavanje reklamacije (najčešće kršenje odredbe čl. 488. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano pravo kupca da prema vlastitom izboru može od trgovca tražiti ispunjenje ugovora odnosno, otklanjanje nedostatka ili zamjenu za ispravan proizvod, sniženje cijene, raskid ugovora ili naknadu štete u slučaju nedostatka na prodanom proizvodu). Više o tome u nastavku članka.
Odredbama čl. 9., tj. izmijenjenog čl. 23. st. 1. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, određeno je da je carinska unija temelj Zajednice. Čine je članice Europske unije. Zapravo, na tom području je zabranjeno uvođenje uvoznih i izvoznih carina, kao i drugih javnih davanja čija su djelovanja slična djelovanju carina. Nadalje, obvezna je zajednička carinska tarifa i ukidanje svih količinskih ograničenja i instrumenata sličnog djelovanja.
Sloboda prometa kapitala (uz onu prometa roba, osoba i usluga) četvrta je sloboda koja vrijedi unutar EU i s time pripada temeljnom pravu EU, odnosno dio je primarnoga prava EU. Za ostvarenje ciljeva iz čl. 2. i 3. UEZ kao i ostvarenje jedinstvenog gospodarskog prostora unutar EU nužna je sloboda prometa - pokretljivost kapitala. Ostvarenje ostalih gospodarskih sloboda pretpostavlja uporabu kapitala na mjestu gdje je to gospodarski potrebno i svrsishodno. Prema čl. 56. st. 1. UEZ ova sloboda obuhvaća stjecanje, prodaju i prijenos novčanog kapitala i vrijednosnih prava nad novcem i imovinskim kapitalom preko granice. Pojam promet kapitala obuhvaća (uz promet imovinskog) i promet novčanog kapitala (vrijednosnih papira, kredita i zajmova). Promet kapitala podrazumijeva jednostrano i dugoročno prenošenje kapitala iz jedne u drugu državu (od kojih prema UEZ jedna od država mora biti članica EU). Sloboda platnog prometa prema svojem gospodarskom i pravnom sadržaju je lex specialis u odnosu na slobodu prometa kapitalom. Kod platnog prometa riječ je o prometu kapitalom zbog prebijanja obveza proizišlih iz transakcije na području roba, usluga i kapitala (kamatama, dividendama, dobitku, najamnini i dr.).
Poslodavac koji zapošljava do dvadeset radnika ne čini prekršaj ako ne donese i ne objavi pravilnik o radu
Branitelj može u korist okrivljenika poduzeti sve radnje koje može poduzeti okrivljenik, a njegova prava i dužnosti prestaju kad okrivljenik opozove punomoć
Nema zakonske smetnje za ispitivanje u svojstvu svjedoka inspektora rada o činjenicama i okolnostima koje je neposredno zapazio pri obavljanju nadzora
Tijekom vođenja prekršajnog postupka sud može odrediti mjeru opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole
U prekršajnom postupku žalbu na štetu maloljetnika može podnijeti samo državni odvjetnik, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog oštećenika
Zajmovi koji zamjenjuju vlastiti kapital - potraživanje ili dio udjela - procjena zajmova koji zamjenjuju vlastiti kapital - osobitosti u slučaju podjele poduzeća - analogna primjena načela djelomičnih vrijednosti za udjele
