Pravo i porezi 6/2025

Pravo na godišnji odmor jedno je od najvažnijih prava radnika iz radnog odnosa. Pravo radnika na godišnji odmor uređeno je odredbama Zakona o radu, koji predstavlja temeljni propis kojim su u RH uređeni radni odnosi. Autorica u članku iznosi neka dvojbena pitanja koja se u praksi javljaju u vezi s korištenjem godišnjeg odmora.

1. Uvodne napomene
2. Općenito o pravu na godišnji odmor
3. Godišnji odmor u slučaju promjene poslodavaca tijekom kalendarske godine
4. „Neplaćeni“ godišnji odmor
5. Pravo na godišnji odmor državljana trećih zemalja koji rade u RH
6. Prestanak radnog odnosa i mogućnost prenošenja godišnjeg odmora kod drugog poslodavca

U ovome se članku analiziraju rad na određeno vrijeme i probni rad te s tog motrišta također rad na neodređeno vrijeme u dinamici njihovih odnosa u zakonskom uređenju rada u RH. Autorica zasebno analizira obilježja koja određuju rad na određeno vrijeme i obilježja probnoga rada, s napomenom da probni rad nije neka specifična (treća) inačica rada ili ugovora o radu. U radu se kao posebna inačica rada na određeno vrijeme analizira i rad na određeno vrijeme za obavljanje stalnih sezonskih poslova. Premda se uobičajeno tvrdi da je rad na neodređeno vrijeme pravilo, a rad na određeno vrijeme iznimka, u RH to cjelovito nije tako zbog određenih fluidnosti u uređenju Zakona o radu, a napose prije novele Zakona o radu koja je stupila na snagu 2023. godine.

1. Odnos rada na određeno i neodređeno vrijeme te probnog rada
2. Rad na određeno vrijeme
3. Rad za na određeno vrijeme obavljanje stalnih sezonskih poslova
4. Probni rad
5. Manjkava nomotehnika i još manjkavija tumačenja Zakona o radu
6. Zaključak

Zaštita poslodavca u tržišnom natjecanju jednako je važna koliko i zaštita radnika. Naime, riječ je o dvama jednakovrijednim sudionicima tržišnog natjecanja čija prava treba zaštiti. U tom je smislu hrvatski zakonodavac u Zakon o radu unio odredbe o zakonskoj, odnosno ugovornoj zabrani natjecanja. U ovom se radu obrađuje zakonska zabrana natjecanja, njezine pretpostavke, vremensko važenje i moguće posljedice njezina kršenja. Sudska, ali i poslovna praksa pokazuju da je kod primjene ovog instituta potrebno pristupiti s posebnom pozornošću svakome pojedinom slučaju, uzimajući u obzir njegove posebnosti, a posebice uzimajući u obzir sve veću raznolikost djelatnosti koje se pojavljuju na tržištu.

1. Uvod
2. Općenito o zakonskoj zabrani natjecanja u ZR-u
3. Djelatnost poslodavca s gledišta sudske prakse
4. Odobrenje poslodavca
5. Posljedice kršenja zakonske zabrane natjecanja
6. Zaključak

U ovome se članku analiziraju rad na određeno vrijeme i probni rad te s tog motrišta također rad na neodređeno vrijeme u dinamici njihovih odnosa u zakonskom uređenju rada u RH. Autorica zasebno analizira obilježja koja određuju rad na određeno vrijeme i obilježja probnoga rada, s napomenom da probni rad nije neka specifična (treća) inačica rada ili ugovora o radu. U radu se kao posebna inačica rada na određeno vrijeme analizira i rad na određeno vrijeme za obavljanje stalnih sezonskih poslova. Premda se uobičajeno tvrdi da je rad na neodređeno vrijeme pravilo, a rad na određeno vrijeme iznimka, u RH to cjelovito nije tako zbog određenih fluidnosti u uređenju Zakona o radu, a napose prije novele Zakona o radu koja je stupila na snagu 2023. godine.

1. Odnos rada na određeno i neodređeno vrijeme te probnog rada
2. Rad na određeno vrijeme
3. Rad za na određeno vrijeme obavljanje stalnih sezonskih poslova
4. Probni rad
5. Manjkava nomotehnika i još manjkavija tumačenja Zakona o radu
6. Zaključak

Zakon o radu postavlja određene formalne i sadržajne zahtjeve u vezi s odlukom o otkazu ugovora o radu. Navedeni zahtjevi tiču se oblika, obrazloženja i dostave odluke o otkazu. Naizgled jednostavne i jasne zakonske norme stvorile su pomutnju u sudskoj praksi koja se našla pred zadatkom da zakonska pravila o odluci o otkazu prilagodi stvarnosti i potrebama radnopravnih odnosa. Zakonsko pravilo o obvezanosti pisanog oblika otkaza pokazalo se nedovoljno osjetljivim za specifičnosti konkretnih slučajeva, a uopćeno zakonsko pravilo o obrazloženju odluke o otkazu zahtijeva dodatno objašnjenje i preciziranje. Jednako tako, za pravilnu dostavu odluke o otkazu potrebno je ne samo poznavati pravila parničnog postupka, koja se primjenjuju mutatis mutandis, već i prepoznati aktualna sporna pitanja u vezi s dostavom u parničnom postupku i stajališta judikature o navedenome jer potonje ima izravne refleksije na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu.

1. Uvod
2. Oblik otkaza
3. Obrazloženje otkaza
4. Dostava odluke o otkazu
5. Zaključak

Autor u članku objašnjava postupak izbora predstavnika radnika u školski odbor u školskim ustanovama u situaciji u kojoj radničko vijeće nije utemeljeno. Člana školskog odbora iz reda radnika imenuje se na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima samo jednog člana. Navedeni Zakon upućuje na to da se predmetni postupak detaljnije propisuje Pravilnikom o postupku izbora radničkog vijeća. Tako, prema navedenom Zakonu, u javnoj ustanovi jedan član organa javne ustanove mora biti predstavnik radnika. Predstavnika radnika u školski odbor imenuje i opoziva radničko vijeće, a ako radničko vijeće nije utemeljeno, tog predstavnika biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima.

1. Uvod
2. Kronologija postupanja
3. Umjesto zaključka

Plaćanje kamata pravnim osobama sa sjedištem u inozemstvu podliježe plaćanju poreza na dobitak po odbitku. Autor u članku obrazlaže obvezu plaćanja poreza po odbitku na kamate, primjenu pravila za oporezivanje porezom po odbitku isplate kamate povezanim društvima iz različitih država članica EU-a i EGP-a, primjenu sporazuma sklopljenog između Europske unije i Švicarske Konfederacije te mogućnost primjene međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

1. Uvod
2. Oporezivanje isplate kamata povezanim društvima država članica EU-a
3. Oporezivanje isplata kamata u države članice EGP-a
4. Oporezivanje isplata kamata povezanim društvima koja su rezidenti Švicarske Konfederacije
5. Isplata kamata pravnim osobama sa sjedištem u zemljama s kojima RH ima sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja

Ako nisu osigurani po drugoj osnovi, članovi uprave, odnosno izvršni direktori društva upisani u sudski registar obvezni su samostalni osiguranici. Navedeno se odnosi i na umirovljenike. Umirovljenici (članovi uprave i izvršni direktori) izvan sustava obveznog osiguranja podmiruju doprinose samostalno, a oni koji su u sustavu obveznog osiguranja (zaposlenici), trebaju voditi računa o razmjernom dijelu propisane osnovice. Utvrđivanje bruto-plaće i osnovice na koju treba podmiriti doprinose mogu se utvrditi na različite načine, ovisno o okolnostima. O tome pišemo u ovom članku.

1. Uvod
2. Zaključak
3. Samostalno osiguranje članova uprave i izvršnih direktora umirovljenika
4. Umirovljenici u svojstvu članova uprave ili izvršnih direktora u radnom odnosu
5. Ne postoji obveza za doprinoseza članove društva i prokuriste

S motrišta poreza na dobitak, hibridne neusklađenosti predstavljaju porezne nesukladnosti koje nastaju zbog različitog tretmana financijskih instrumenata, subjekata ili transakcija između dviju ili više jurisdikcija. Postaju pravi izazov u međunarodnom oporezivanju, omogućujući poreznim obveznicima – prvenstveno međunarodnim korporacijama, da iskoriste razlike u zakonodavstvima različitih država kako bi smanjili svoje porezne obveze. Da bi priječila takvu praksu, Republika Hrvatska ugradila je u Zakon o porezu na dobit mjere za sprječavanje hibridnih neusklađenosti temeljene na Direktivi Vijeća (EU) 2017/952 (ATAD 2) koja se odnosi na hibridne neusklađenosti s trećim zemljama.

1. Uvod
2. Hibridne neusklađenosti
3. Obrnute hibridne neusklađenosti
4. Hibridne neusklađenosti s motrišta Zakona o porezu na dobit

Pri utvrđenju manjka imovine trgovačkog društva, kako pri godišnjem popisu tako i u drugim slučajevima (npr. inspekcijskog nadzora), često se razmatra prekršajna odgovornost odgovornih osoba i zaposlenika te modaliteti naknade nastale štete. No u slučajevima neupitnog utvrđenja osobne odgovornosti osoba postoji mogućnost utvrđivanja elemenata kaznenog djela koje može biti progonjeno u skladu s odredbama Kaznenog zakona. Cilj je ovog članka skrenuti pozornost na kaznena djela koja mogu nastati pri utvrđenju osobne odgovornosti za manjkove imovine te upozoriti na težinu sankcija koje iz takvih djela mogu proizići.

1. Uvod i zakonski okvir
2. Kaznena djela protiv imovine na koja je moguće sumnjati pri utvrđenju manjka imovine trgovačkog društva
3. Mogućnosti izricanja novčanih kazni, uvjetnih osuda i određenja rada za opće dobro
4. Kazneni progon počinjenja djela protiv imovine
5. Zastara kaznenog progona za djela protiv imovine i uvjetne osude
6. Zaključak

Donošenje Zakona o upravljanju i održavanju zgrada čini prekretnicu u pravnom uređenju održavanja zgrada u RH. Riječ je o prvom zakonu koji sustavno uređuje pitanje održavanja zgrada, uz detaljno propisane obveze kako upravitelja, tako i suvlasnika. Iako se u određenoj mjeri oslanja na prethodna rješenja, ovaj zakon donosi i brojne novosti – osobito u dijelovima koji su dosad bili nedovoljno uređeni, poput uređenja zahvata suvlasnika na zajedničkim dijelovima zgrade te konkretizacije prava i dužnosti upravitelja, ali i suvlasnika, u vezi s redovitim i izvanrednim održavanjem. Cilj je članka analizirati najvažnije promjene koje uvodi novi zakon te pružiti cjeloviti pregled važećega pravnog okvira održavanja zgrada.

1. Uvod
2. Održavanje zgrada prema ZUOZ-u
3. Zajednička pričuva prema ZUOZ-u
4. Kućni red prema ZUOZ-u
5. Zaključak

Predmet ovoga članka nije analiza prava građenja u RH, nego propitivanje njegovih problematičnih dijelova i pravnih praznina u njegovu uređenju. Autor se u ovome članku usredotočio na one čimbenike i odrednice koji pravo građenja u RH čine pravo nedovoljno sigurnim, a time i mnogo manje atraktivnim i prisutnim u pravnoj praksi negoli što bi to bilo za očekivati. S obzirom na to da u RH znatne komplekse zemljišta pogodnih za izgradnju zgrada (odnosno građevina) u vlasništvu imaju država i jedinice lokalne samouprave, apriorno bi se očekivalo da u RH postoji optimalni ambijent za njegovu široku primjenu. No stvari su u bitnome drugačije, na što posebno pokazuje plahost i povećani oprez, pa čak i nevoljkost financijskih institucija kada kreditno financiraju građevinske pothvate koji se poduzimaju na temelju prava građenja. Možda i najveći normativni deficit i podnormiranost pravo građenja u RH pokazuje u trenutku kada ono prestaje te kada, posljedično, dolazi do ponovne uspostave jedinstvenosti nekretnine. Osim svega toga, pravo građenja i definicijski i u njegovoj zemljišnoknjižnoj pojavnosti uređeno je kao vrlo (pretjerano) složeno, što mu smanjuje doseg primjene u pravnome životu. Sve navedene teme iznesene su i obrađene u ovome članku, uključujući i brojna pitanja koja korisnici RRiF-ovih usluga postavljaju glede tog instituta.

1. Uvod
2. Odredbe ugovora kojim se osniva pravo građenja – jesu li stvarnopravne ili ugovorne naravi?
3. Pravo građenja u RH suviše je komplicirano i opterećeno generalijama
4. Predmet prava građenja
5. Vlasnik zemljišta i ovlaštenik prava građenja te prava trećih osoba
6. Prestanak prava građenja
7. Zaključak

Zakon o grobljima stupio je na snagu 17. svibnja 2025. godine. Zakonodavac je gradovima i općinama dao čak godinu dana za donošenje nove odluke o grobljima, jer je i ministru nadležnom za komunalne poslove dao punih godinu dana za donošenje pravilnika o grobljima (kojim propisuje prostorne i tehničke uvjete prilikom planiranja te izgradnje groblja i pratećih građevina), a upravitelj grobljima ima znatno kraće rokove za prilagodbu zakonskim odredbama (od 30 do 90 dana), kojim će uskladiti svoje poslovanje sa zakonom, donijeti odluku o ponašanju na groblju i ustrojiti grobni očevidnik i registar umrlih osoba. Zakon o grobljima donosi brojne novosti i zbog toga lokalni upravni odjeli za komunalne poslove i komunalna društva koja upravljaju grobljima trebaju pozorno proučiti svoje obveze prema novom zakonu i pripremiti nove odluke o grobljima. Pravilnik o grobljima je podzakonski akt koji dodatno razrađuje osnovne normative o prostornim i tehničkim uvjetima kod planiranja izgradnje groblja i pratećih građevina odnosno daje važne odgovore na jednostavna tehnička pitanja, koja su previše detaljna za obradu u zakonu.

1. Uvodne napomene
2. Općenito o pogrebu
3. Upravljanje grobljem
4. Održavanje i korištenje grobnih mjesta
5. Grobni očevidnici
6. Zaključak

Vršitelj dužnosti je institut predviđen Zakonom o ustanovama u tek dvjema razmjerno jednostavnim i kratkim odredbama. Osim na zakonskoj razini još u kakvome lex specialis, taj se institut može dodatno raščlaniti u podzakonskim aktima, napose u statutima ustanova, no to se rijetko čini, ili se statutima rijetko opsežnije dodatno (provedbeno) uređuje ta materija. Premda pouzdajući se u Zakon o ustanovama sve glede tog instituta djeluje potpuno jasno (što objektivno i normativno jest), u kolopletu niza deformiranih praksi i improvizacija u primjeni zakonskih pravila o ustanovama, taj je institut cjelovito izmijenjen te se iz provizorija počesto pretvorio u redovno i trajno stanje. U ovome se članku iznosi pravo značenje vršitelja dužnosti ravnatelja ustanove, držeći se teleologije Zakona o ustanovama, te se on uspoređuje s različitim deformiranim pojavnostima koje se nominalno dovode u vezu s vršiteljem dužnosti, no to u stvarnosti nisu. U ovom se članku precizno razgraničuje vršitelj dužnosti od ravnatelja ustanove te od privremenog ravnatelja ustanove.

1. Uvod
2. Zakonsko uređenje vršitelja dužnosti ravnatelja ustanova
3. Razlika vršitelja dužnosti u odnosu na privremenog ravnatelja i ravnatelja ustanove
4. Imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja ustanove
5. Treba li vršitelj dužnosti ispunjavati kriterije za ravnatelja ustanove?
6. Zašto je vršitelj dužnosti ravnatelja ustanove zakonski uređen kratko i jednostavno?
7. Vršitelji dužnosti rukovoditelja nižih ustrojstvenih jedinica ustanove
8. Zaključak

U članku se pruža osvrt na početne dijelove održavanja sjednice kolegijalnog tijela: od njezina zakazivanja, preko utvrđivanja kvoruma, predlaganja dnevnoga reda te verifikacije zapisnika i bilježaka s prethodne rasprava. Također, pruža se osvrt i na sâm zapisnik i bilješke. Premda se čitav navedeni hodogram čini rutinom (što on u pravilu i jest), upravo se u njegovu tijeku najčešće pojavljuju nepravilnosti i zlorabe, ali nerijetko i snalaženja. Ovaj je članak usmjeren na kritične točke tog procesa, dvojbena pitanja, držanje predsjedavajućeg ili predlagatelja točaka dnevnog reda. Sva pitanja iznesena u ovom članku mogu se urediti vlastitim aktom kolegijalnog tijela ili osobe kojoj kolegijalno tijelo pripada, no to se u praksi rijetko čini. Zbog toga autorica u tekstu iznosi, opisuje i raščlanjuje dobre prakse i preporuke o tome kako pristupiti prvim dijelovima sjednice kolegijalnog tijela i objašnjava kako doskočiti pogreškama i stranputicama.

1. Uvod
2. Početak sjednice kolegijalnog tijela
3. Dnevni red
4. Zapisnik i bilješka s prethodne sjednice
5. Funkcija zapisnika i bilježaka
6. Zaključak

U br. 5/25. časopisa Pravo i porezi iznesen je prikaz načina ostvarivanja prava na pristup informacijama. Sada se iznose napomene za korisnike prava na pristup informacijama, opisuje ulogu i postupanje službenika za informiranje tijela javne vlasti pri primitku zahtjeva za pristup informacijama i zahtjeva za ponovnu uporabu informacija, objašnjavaju se otvoreni podatci, formati za objavu otvorenih podataka, naglašava važnost državnog Portala otvorenih podataka, daje se primjer proaktivne objave informacija i popisa registara, skupova podataka s metapodatcima (asset liste) i opisuje na što osobito mora paziti ovlaštena osoba navedenog tijela nakon primitka zahtjeva.

1. Rješavanje o zahtjevu
2. Otvoreni podatci
3. Ponovna uporaba informacija
4. Portal otvorenih podataka

1. Radnik
2. Pravila Chatham House
3. Doktrina čistih ruku
4. Etalon
5. Proglašenje ništavosti kanonske ženidbe

1. Provedba štrajka

OBVEZNO PRAVO

1. ZASTARA TRAŽBINA PO OSNOVI ZAKONSKE KAMATE (čl. 226. ZOO-a)

Prvostupanjski sud se izjasnio da je trogodišnji rok zastare spornih tražbina po osnovi zakonskih kamata počeo teći od dana ovršnosti presude temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate zastara.

1. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA

(čl. 1121. ZOO-a)

Po ocjeni ovog suda, tužiteljica je obavila tuđi posao za koji nije imala odobrenje ostalih suvlasnika, odnosno tuženika. Tuženici nisu imali saznanja o nastalim kvarovima i potrebi popravka zajedničkog sustava upravljanja.

1. JEDNOGODIŠNJI ROK ZASTARE

(čl. 232. ZOO-a)

Obzirom da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku 25. veljače 2022., potraživanja tužitelja po osnovi računa za razdoblje od rujna 2020., koji račun je dospio na naplatu 1. listopada 2020. do 31. siječnja 2021. koji račun je dospio na naplatu 1. veljače 2021., su u zastari, jer je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu proteka rok od godinu dana iz članka 232. stavka 1. ZOO.

1. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU (čl. 804. ZOO-a)

Određenost buduće obveze postiže se navođenjem osobe glavnog dužnika u izjavi o jamstvu i naznakom budućeg predmeta obveza glavnog dužnika, jer iznos obveze koja još nije nastala ne može biti poznat, ali može biti poznata barem osoba glavnog dužnika i predmet obveze.

1. KAPARA (čl. 304. ZOO-a)

Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su ostvareni razlozi za vraćanje kapare jer je tužitelj mogao po svom izboru tražiti ispunjenje ugovora, ali zbog izostanka interesa nakon toliko godina odlučio se za naknadu štete i vraćanje dvostruke kapare.

1. UGOVOR O GRAĐENJU (čl. 620. ZOO-a)

Prvostupanjski sud nije niti mogao izvesti drukčiji zaključak od onog da je među strankama ugovorena cijena obavljanja građevinskih radova, a kako to i proizlazi ugovora i troškovnika, pa je stoga jedino moguće zaključiti da je i cijena radova ugovorena u iznosu koji se navodi u računima.

1. OTPREMNINA – STJECANJE BEZ OSNOVE (čl. 1111 ZOO-a)

U tom kontekstu, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da bi za tuženika, kojem je utuženi iznos isplaćen u sklopu isplate otpremnine, koji je u vrijeme otkaza ugovora o radu bio u 59. godini života i nije imao mogućnosti ponovno se zaposliti te mu je zasigurno predstavljao i osiguravanje egzistencije, bilo izuzetno otegotno.

STVARNO PRAVO

1. ZAŠTITA OD EMISIJA (čl. 110. ZV-a)

Nesporno je utvrđeno da treperenja napona (flikeri) sagledano kao oblik imisije ne dostižu nivoe koji bi se smatrali prekomjernim, zbog čega nema pravne osnove za zabranu aktivnosti tuženika.

1. NASLJEDNIČKA ZAJEDNICA (čl. 61. ZV-a)

Raspolaganja predmetom nasljedničke zajednice mogu valjano učiniti jedino svi sunasljednici kao zajedničari zajedno.

1. NEDOPUŠTENOST OVRHE (čl. 119. ZV-a)

Pravo vlasništva se stječe upisom u zemljišne knjige. Nije nedopuštena ovrha na nekretnini ako je upisana predbilježba prava vlasništva.

1. BILANCA KAO PRAVNA OSNOVA

(čl. 359. ZV-a)

Nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine odnosno nekretnina.

1. REKONSTRUKCIJA TAVANA U STAMBENI PROSTOR (čl. 372. ZV-a)

Rekonstrukcijom tavana u stambeni prostor ne stječe se vlasništvo nekretnine ako nije ugovoreno.

1. POSJED PRAVA STVARNE SLUŽNOSTI

(čl. 22. ZV-a)

Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava.

RADNO PRAVO

1. IZVANREDNI OTKAZ (čl. 116. ZR-a)

Početak roka iz članka 116. stavak 2. ZR-a ne može se računati o

Porezno pravo – PDV

SOLIDARNA ODGOVORNOST BIVŠEG PREDSJEDNIKA UPRAVE GLEDE PDV-a

Pravo osiguranja – oglašavanje

ZAVARAVAJUĆE OGLAŠAVANJE I KOMPARATIVNO OGLAŠAVANJE

Obvezno pravo

ELEKTRONIČKA TRGOVINA I POVOLJNOST KOD PLAĆANJA

• Privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva

• Usmeni otkaz ugovora o radu

• Obavljanje internetske trgovine

• Prodaja robe putem interneta