Sporazum o mjesnoj nadležnosti


Predmet: Ugovorna odredba da se jednoj stranci prepušta da sama odredi sud koji bi sudio u prvom stupnju, ne predstavlja valjan sporazum o prorogaciji nadležnosti.

Broj presude: Pž-4212/2010, od 13. srpnja 2010., od 10.02.2014

Sud: Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Prema odredbi članka 70 stavak 1 Zakona o parničnom postupku Nar nov br 53 91 91 92 112 99 88 01 117 03 88 05 2 07 Odluka USRH 84 08 96 08 Odluka USRH 123 08 i 57 11 ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan dok je stavkom 3 istog članka Zakona o parničnom postupku propisano da sporazum o mjesnoj nadležnosti vrijedi ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da stranke mogu ugovoriti mjesnu nadležnost određenog suda i to ako je sud za kojeg su stranke odredile da im sudi u prvom stupnju stvarno nadležan te ako se radi o sporu za ...



Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.



Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku


Povratak na sudsku praksu