Stjecanje dobara unutar Europske unije

Prema Zakonu o PDV-u stjecanje dobara unutar EU-a smatra se predmetom oporezivanja. U prometu između dvaju poreznih obveznika, pri čemu je isporučitelj iz zemlje članice EU-a, a stjecatelj porezni obveznik iz RH, stjecatelj kao porezni obveznik treba obračunati PDV u RH te, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, može priznati pretporez. U tzv. samoobračunu nema fizičkog plaćanja PDV-a nego se iskazivanjem obveze PDV-a i priznavanjem pretporeza (ako su zadovoljeni svi uvjeti) postiže porezna neutralnost u obračunu.

Međutim, pravo priznavanja pretporeza nemaju mali porezni obveznici koji su prešli prag stjecanja i koji su samo registrirani za potrebe PDV-a. Nadalje, za stjecanje nekih dobara unutar EU-a propisani su posebni uvjeti, i to pri stjecanju novih prijevoznih sredstava i trošarinskih proizvoda.

Opširnije o tome može se pročitati u nastavku članka.

1. Uvod
2. Utvrđivanje poreznog statusa sudionika pri stjecanju dobara unutar EU-a
3. Oporezivo stjecanje dobara unutar EU-a – temeljna pravila
4. Porezna osnovica pri stjecanju dobara unutar EU-a
5. Naknadna odobrenja i terećenja unutar EU-a
6. Mali porezni obveznici kao stjecatelji dobara iz EU-a i ostali poduzetnici koji nisu registrirani kao obveznici PDV-a
7. Posebnosti pri stjecanju nekih dobara unutar EU-a
8. Stjecanje dobara unutar EU-a koja nisu predmet oporezivanja PDV-om
9. Stjecanje dobara unutar EU-a koja su oslobođena PDV-a
10. Zaključak