Relativnost obveznih odnosa i iznimke od njihova učinka inter partes

Obvezni odnosi postižu učinak među njihovim sudionicima. Riječ je o načelu obveznog prava i njegovu bitnom razlikovnom obilježju prema stvarnim pravima. No obvezni odnosi mogu ponekada djelovati i prema trećima, na način da učinci tih odnosa zahvaćaju osobe koje nisu sudjelovale pri njihovu nastanku niti se nalaze u poziciji dužnika i vjerovnika. Kako vrijeme odmiče i obvezno se pravo razvija, broj je tih situacija sve veći, a neke od njih, one najvažnije, obrađuju se u ovom članku. Učinak obveznih odnosa inter partes je načelo, što proklamira i sâm Zakon o obveznim odnosima, ali uz brojne iznimke te situacije u kojima se to relativizira, dopuštajući trećoj osobi s pravnim interesom da nešto poduzima glede tog odnosa, ako ni zbog čega drugoga onda zbog toga što se tuđi obvezni odnos prelije u područje njezinih prava, obveza, stanja i dr.

1. Djelovanje obveznog odnosa inter partes
2. Učinak inter partes u Zakonu o obveznim odnosima – načelno stajalište zakonodavca
3. Pravni interes kao relativizacija učinka inter partes
4. Dugotrajnost obveznog odnosa i učinci inter partes
5. Prividan ugovor i treća savjesna osoba
6. Treća osoba kod pobijanja pravnih radnji dužnika
7. Osoba ovlaštena isticati ništetnost
8. Ugovori u korist i na teret trećih osoba
9. Kolektivni ugovori