Pravo i porezi 9/2026

Ugovori o javnoj nabavi moraju se, u pravilu, izvršavati na način na koji su ugovoreni. Međutim, u određenim situacijama životno je i logično da će, osobito kod dugotrajnijih ugovora o javnoj nabavi, nastati potreba za određenim izmjenama tijekom njihova trajanja pa u tom smislu Zakon o javnoj nabavi, u skladu s važećim direktivama koje uređuju područje javne nabave, predviđa mogućnost izmjene ugovora o javnoj nabavi pod određenim uvjetima i okolnostima. Izmjene ugovora koje prelaze granice dopuštenog predstavljaju izravnu dodjelu ugovora bez provedbe postupka javne nabave pa je u takvom slučaju DKOM nadležan u povodu izjavljene žalbe poništiti ugovor o javnoj nabavi. Članak analizira recentnu praksu DKOM-a i VUS-a u žalbenim postupcima u kojima su žalitelj osporavali zakonitost izmjena ugovora o javnoj nabavi.

1. Uvod
2. Izmjene ugovora o javnoj nabavi u Zakonu o javnoj nabavi
3. Ovlasti Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave u pogledu izmjena ugovora o javnoj nabavi
4. Primjeri iz prakse DKOM-a i VUS-a
5. Umjesto zaključka

U članku autor predstavlja novosti u vezi s popravkom stvari prema posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima. Cilj ovih izmjena je potaknuti potrošača da se u slučaju materijalnih nedostataka nekog proizvoda radije odluči na popravak tog proizvoda nego na njegovu zamjenu.

1. Uvod
2. Novosti koje donosi Direktiva o promicanju popravka robe

U 2026. godini Zakon o obveznim odnosima noveliran je deseti put. Većim dijelom ta je novela stupila na snagu 7. srpnja 2026. godine. Među noveliranim materijama time su obuhvaćena i pravila koja se odnose na osnaženje ugovora bez potrebnog oblika, digitalnu punomoć i bankarsku garanciju na poziv. U smislu noveliranja tim je trima institutima zajedničko da se propisuje mogućnost njihove provedbe i u elektroničkom (digitalnom) obliku. Riječ je o usklađivanju s europskom pravnom stečevinom, ujednačavanju zakonskih pravila u pogledu oblika formalnih pravnih poslova, ali i nomotehničkim unaprjeđenjima i ujednačavanjima s obzirom na druge relevantne odredbe u Zakonu o obveznim odnosima. U ovom članku autor iscrpno iznosi i analizira navedene promjene, uspoređujući prijašnja rješenja Zakona o obveznim odnosima o tim trima institutima i važeća (novelirana) pravila.

1. Uvod
2. Osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik (čl. 294. Zakona o obveznim odnosima)
3. Digitalna punomoć
4. Bankarska garancija na poziv izdana u elektroničkom obliku
5. Pravila Zakona o obveznim odnosima o ispravama i elektronički oblik
6. Zaključak

Novela ZOO 2026 u bitnome je izmijenila režim neispravnog proizvoda. Kao ni europsko pravo, međutim, ta Novela nije izmijenila temeljni koncept kojim hrvatsko pravo još od 1. siječnja 2006. godine pristupa neispravnom proizvodu i način kako shvaća samu bit neispravnosti. No Novela je znatno proširila pojam proizvoda i krug okolnosti relevantnih za procjenu njegove neispravnosti, olakšala pristup dokazima i dokazivanje uvođenjem više oborivih predmnjeva, proširila opseg naknadive štete te krug gospodarskih subjekata koji mogu odgovarati za štetu prouzročenu neispravnim proizvodom. Slijedeći europsko pravo, ZOO je ujedno proširio pojam proizvođača, dodatno normativno razradio pojam neispravnog proizvoda te prilagodio rokove za ostvarivanje prava na naknadu štete. U ovom se članku iznosi prikaz ključnih zakonskih promjena s odgovarajućim usporednim prikazom odlučne direktive EU-a. Novo se uređenje primjenjuje na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu od 9. prosinca 2026. godine.

1. Uvod – koncept neispravnosti proizvoda
2. Novo (prošireno) uređenje neispravnog proizvoda i proizvoda
3. Opseg štete koji se nadoknađuje – proširenje
4. Otkrivanje dokaza i teret dokazivanja
5. Odgovorne osobe – sustav kaskadne odgovornosti
6. Oslobođenje od odgovornosti – novi čl. 1078. ZOO-a
7. Rokovi za ostvarivanje prava – zastarni i prekluzivni rok ili samo zastarni i prekluzivni rokovi
8. Zaključak

Pravična novčana naknada predstavlja jedan od oblika popravljanja neimovinske štete koji se dosuđuje kad težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju. Pravo na pravičnu novčanu naknadu prije svega pripada neposrednim oštećenicima, ali u zakonom propisanom slučajevima, tj. u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta zakonodavac to pravo priznaje i drugim osobama. U ovom članku analizira se koje sve osobe i pod kojim uvjetima imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta. Također, kroz primjere iz sudske prakse analizira se sadržaj pojmova trajnije zajednice života i osobito teškog invaliditeta o čemu ovisi ispravna primjena čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima.

1. Uvod
2. Osobe koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu
3. Osobito teški invaliditet i trajnija zajednica života
4. Zaključak

Zahtjev za prestankom povrede prava osobnosti predstavlja pravni institut preventivnog karaktera koji je usmjeren na sprječavanje povrede prava osobnosti oštećenika. Ovaj je institut potrebno razlikovati od moralne satisfakcije i pravične novčane naknade, kao oblika popravljanja neimovinske štete. Iako uređen samo jednim zakonskim člankom, predmetni institut u praksi izaziva brojna pitanja na koja su sudovi pozvani pronaći odgovarajući odgovor. Težište ovog članka je upravo na navedenim pitanjima koja su se u sudskoj praksi pojavila u vezi s primjenom ovog instituta.

1. Uvod
2. Općenito
3. Sadržaji objavljeni na internetu i drugim elektroničkim medijima
4. Zaključak

S motrišta radnog i službeničkog zakonodavstva u ovome se članku objašnjava način primjene relevantnih zakonskih pravila kojima se uređuje privremeno udaljenje s posla. Riječ je o institutu koji je u Zakonu o radu minimalno uređen, ali posve dostatno pa se sve pravne praznine mogu jednostavno i razumno te kvalitetno popuniti. U članku se s motrišta struke i sudske prakse predstavljaju načini i logika primjene tog instituta – naznačuje se što je održivo, a što nije – te ključna pitanja u kojima se praksa ponekad pokazuje nedosljednom. Posebno se navode shvaćanja Europskog suda za ljudska prava koji čine najbolji orijentir za njegovo oživotvorenje u praksi. Osim u radnim odnosima koji se procjenjuju prema Zakonu o radu, u članku se ova problematika predstavlja i objašnjava na primjeru službeničkog zakonodavstva u RH, gdje je ona razrađenija. Autorica i u području službeničkog zakonodavstva na primjeru ovog instituta progovara o odlučnim pitanjima.

1. Uvod
2. Pitanje primjene tog instituta na radne odnose
3. Uređenje privremenog udaljenja radnika s posla u Zakonu o radu
4. Fleksibilno sudsko tumačenje skrivljenog ponašanja radnika i vrste otkaza u kontekstu privremenog udaljenja radnika s posla
5. Trenutak i razlog privremenog udaljenja radnika s posla
6. Rizik odluke snosi poslodavac
7. Provizorni karakter privremenog udaljenja radnika s posla i radnička prava tijekom tog vremena
8. Specijalni zakonski režimi i udaljenje radnika s posla – službeničko pravo
9. Zaključak

U članku se iznosi supstancijalna usporedba primjene outsourcinga, ustupanja radnika i klasičnoga radnog odnosa u hrvatskome pravu. Analiziraju se područja, ali i granice primjene svakog od tih instituta te njihove specifičnosti, razlikovnosti i situacije kada jedan oblik rada u pravnom smislu isključuje drugi. Ključni kriterij razlikovanja jest odgovor na pitanje tko upravlja radnikom i što je predmet ugovora: kod outsourcinga predmet je usluga ili rezultat rada, kod ustupanja radna snaga, a kod klasičnoga radnog odnosa osobni rad radnika za vlastitog poslodavca. Ta tri oblika obavljanja činidbe rada sagledavaju se i s motrišta situacija u kojima se od osobe koja ga obavlja zahtijevaju neka posebna mjerila stručnosti, pozitivne i negativne pretpostavke, prethodno provođenje nekih procedura (nadmetanje, natječaj i dr.). Ti se instituti pojavljuju i u službeničkom pravu, ali uz određena ograničenja.

1. Uvod
2. Outsourcing
3. Ustupanje radnika
4. Ustupanje radnika i dodatni rad – regulacija i premisivnost / deregulacija i restriktivnost
5. Zaključak

U prvoj polovini ove godine na snagu su stupile druge izmjene Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine sklopljene između Sindikata trgovine Hrvatske i Hrvatske udruge poslodavaca – Udruge trgovine. Najvažnije je novost povećanje minimalne plaće zaposlenih u djelatnosti trgovine za sve stupnjeve složenosti poslova.

1. Uvod
2. Područje primjene
3. Plaća radnika u trgovini
4. Materijalna prava radnika
5. Ostala prava radnika
6. Zaključak

Radno vrijeme mobilnih radnika ustanovljeno je u pretežitom dijelu relevantnim odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, koji je ovog ljeta ponovno noveliran. Podzakonski akt koji uređuje materiju evidentiranja radnog vremena mobilnih radnika noveliran je prošle kalendarske godine. Stoga se u nastavku razmatraju određena bitna pitanja radnog vremena mobilnih ranika te tahografa, odnosno uređaja za mjerenje.

1. Uvod
2. Normativni okvir
3. Ključni subjekti, kabotaža i radionica
4. Koje su normativne novosti u okviru radnog vremena mobilnih radnika
5. Evidencije radnog vremena mobilnih radnika

U članku se upućuje na odnos odredaba o prividnim pravnim poslovima prema Zakonu o obveznim odnosima, utvrđivanju prikrivenog ugovora o radu prema Zakonu o radu i prikrivanju ugovora o radu kao jednom od oblika neprijavljenog rada prema Zakonu o suzbijanju neprijavljenoga rada. U vezi s tim upućuje se na mogućnosti utvrđivanja postojanja prikrivenog ugovora o radu kao jednog od pojavnih oblika neprijavljenog rada, u parničnom postupku i u provedbi inspekcijskog nadzora.

1. Uvod
2. Utvrđivanje prikrivenog ugovora o radu prema ZR-u
3. Utvrđivanje neprijavljenog rada prema ZSNR-u
4. Zaključak

U ljeto 2026. godine, otprilike tri godine nakon što je novelom Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisan uvjet da ravnatelji zdravstvenih ustanova i njihovi zamjenici raspolažu kompetencijama iz područja upravljanja u zdravstvu, donesen je i stupio na snagu provedbeni propis (pravilnik) kojim su uređene vrsta i način stjecanja navedenih kompetencija. Iako je intenciju u pozadini takva (pod)zakonskog uređenja potrebno pozdraviti te podržati ideju profesionalizacije upravljanja zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač RH ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, usvojeno pravilničko rješenje ipak otvara određena pitanja koja valja adresirati. Stoga se u ovom radu najprije izlažu propisani uvjeti, načini i rokovi stjecanja navedenih kompetencija, a potom se upućuje na pojedina pitanja koja se nameću vezano za usvojena podzakonska rješenja. Napokon, izlaže se pravni put koji valja slijediti u slučaju neusklađivanja ili nepravodobnog usklađivanja s propisanim uvjetima.

1. Uvod
2. Podzakonsko uređenje uvjeta za obnašanje ravnateljske dužnosti
3. Pitanja i prijepori vezani za pravilničko uređenje
4. Postupanje u slučaju neusklađivanja ili nepravodobnog usklađivanja s odredbama Pravilnika
5. Umjesto zaključka

Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana je obveza ocjenjivanja učinkovitosti rada zaposlenika u državnoj službi i javnim službama, što je temelj za promicanje zaposlenika u plaći s osnove učinkovitosti rada stjecanjem prava na dodatak na plaću. U odnosu na javne službe (na općenitoj razini), postupak, kriteriji i način ocjenjivanja učinkovitosti rada zaposlenika propisani su posebnom uredbom Vlade RH. Unatoč tome, ostaje činjenica da je kategorija javnih službi toliko raznorodna da ju je nemoguće urediti na razini jednoga podzakonskog akta, a zbog čega je zakonodavac predvidio mogućnost da, zbog specifičnosti poslova pojedinih javnih službi, ministar nadležan za odnosnu javnu službu pravilnikom utvrdi posebne kriterije za ocjenjivanje učinkovitosti rada u njoj zaposlenih osoba. Upravo je u odnosu na djelatnost zdravstva nužno donošenje takva posebnog podzakonskog akta, a kojim bi se uvjeti propisani na zakonskoj razini te djelomično razrađeni uredbom Vlade RH za sve javne službe prilagodili specifičnostima zdravstvenog sustava. Stoga je potrebno njegovo što skorije donošenje, a kako bi poslodavci (javne službe) u sustavu zdravstva mogli provesti ocjenjivanje u skladu sa zakonskim odredbama.

1. Uvod
2. Promicanje u plaći i dodatak za učinkovitost rada u javnim službama
3. (Ne)mogućnost ocjenjivanja učinkovitosti rada zaposlenika u javnozdravstvenoj službi
4. Zaključak

Djelatnost socijalne skrbi, odnosno pružanje socijalnih usluga u RH, u otprilike 95 % njezina opsega je gospodarska djelatnost, dok se do najviše 5 % opsega obavlja nekomercijalno – posredovanjem javnih ustanova kojima je osnivač RH. Premda je riječ o djelatnosti od interesa za RH i strogo reguliranoj djelatnosti koju nadzire država, to ne stoji ni u kakvoj vezi s njezinim izrazito prevladavajućim obavljanjem kao gospodarske djelatnosti. Kad god se obavlja kao takva, na tu se djelatnost primjenjuju pravila o tržišnom natjecanju, ali i europsko pravo o tržišnom pružanju socijalnih usluga. I europsko i domaće pravo cjelovito razlikuje pravne režime i pristupe socijalnoj djelatnosti kada se obavlja, s jedne strane, komercijalno i, s druge strane, nekomercijalno, što se iscrpno objašnjava u ovom članku. Posebno se naglašava da tržišno (komercijalno) obilježje socijalne usluge ne briše time što je obavlja subjekt koji pripada neprofitnom sektoru.

1. Uvod
2. Socijalna skrb kao javna služba i negospodarska djelatnost
3. Socijalna skrb kao gospodarska (komercijalna) djelatnost
4. Zaključak

Autorica u članku obrazlaže postupak osnivanja stranih podružnica u RH te porezno motrište njihova poslovanja s motrišta poreza na dobitak i poreza na dodanu vrijednost. Uz navedeno, autorica objašnjava pravila koja su vezana uz financijsko izvještavanje stranih podružnica i javnu objavu financijskih izvještaja. U članku je dan i kratak pregled obveza koje se odnose na statističko izvješćivanje podružnica stranih osnivača u RH.

1. Uvod
2. Pravno i porezno motrište poslovanja inozemnih podružnica u RH
3. Postupak osnivanja inozemnih podružnica u RH
4. Poslovanje inozemnih podružnica u RH s motrišta poreza na dobitak
5. Poslovanje inozemnih podružnica u Rh s motrišta poreza na dodanu vrijednost
6. Statističko izvješćivanje podružnica u RH
7. Zaključak

Kupci – fizičke osobe iz trećih zemalja mogu ostvariti povrat PDV-a na kupljena dobra u RH izravno od prodavatelja, odnosno u maloprodaji gdje su dobra kupljena, doznakom na račun kupca ili putem posrednika. To za prodavatelja znači da za vraćenu svotu PDV-a navedenim fizičkim osobama može smanjiti poreznu obvezu u tom razdoblju oporezivanja. Jedan od bitnih uvjeta za ostvarivanja prava na povrat PDV-a u okviru putničkog prometa je da vrijednost kupljenih dobara po jednom računu treba biti viša od 100,00 € s PDV-om. Napominjemo da se povrat PDV-a može ostvariti i za dobara za opremanje i opskrbu bilo kojega prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe te na rabljena dobra kupljena u RH. Međutim, povrat PDV-a nije moguć za usluge obavljene tim stranim fizičkim osobama u RH. U ovom se članku objašnjava postupak i uvjeti povrata PDV-a stranim državljanima – fizičkim osobama iz trećih zemalja, odnosno iz trećih područja te primjena Obrasca PDV-P na temelju kojeg se može ostvariti povrat PDV-a.

1. Uvod
2. Temeljni uvjeti za povrat PDV-a u okviru putničkog prometa
3. Sadržaj Obrasca PDV-P – elementi i popunjavanje
4. Isplata povrata PDV-a kupcu u putničkom prometu
5. Evidentiranje povrata PDV-a u poreznim i knjigovodstvenim evidencijama prodavatelja
6. Osobitosti povrata PDV-a kod prodavatelja – obrtnika „dohodaša“
7. Zaključak

U članku se obrađuju odabrana, ali aktualna praktična pitanja s kojima se svakodnevno susrećemo i mi i RRiF u pogledu pitanja promjene upravitelja zgrade. Normativni okvir koji je postavljen specijalnim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, ali i općim Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o tom je pitanju jasan i razmjerno jednostavan te ne ostavlja mnogo prostora pravnim prazninama ni interpretacijama, ali ni manipulacijama. Ipak, životna stvarnost je podosta drugačija od normativne stvarnosti. U praksi proces otkazivanja ugovora o upravljanju s dosadašnjim upraviteljem i prijenos upravljanja na novog upravitelja počesto je povezan s nizom praktičnih poteškoća koje su uglavnom rezultat nevoljkosti, odugovlačenja i otežavanja bivšeg upravitelja, ali i temeljnog nepoštovanja zakona i zajednice suvlasnika. Autor iznosi, obrađuje i komentira neke od takvih situacija s obzirom na pozitivnopravno uređenje. Sve situacije navedene u ovome članku dogodile su se u stvarnosti.

1. Uvod
2. Odluka suvlasnikâ o promjeni upravitelja
3. Promjena dosadašnjeg i izbor novog upravitelja – međurazdoblje
4. Učinci otkaza ugovora o upravljanju (isteka otkaznog roka) i promjena upravitelja
5. Prijenos upravljanja zgradom na novog upravitelja
6. Zaključak

Zadružno pravo pripada pravu društava i odnosi se na specifične oblike privatnog udruživanja. U RH u suvremenom značenju ono postoji od 1995. godine, s bitnim promjenama modela od 2011. godine koji se ogleda u pozitivnopravnom uređenju. U ovom se članku analizira status zadruga u hrvatskome pravnom poretku te odlučna pitanja koja se glede toga pojavljuju u doktrini, stručnoj literaturi, ali i u poslovanju te sudskoj praksi. U članku se obrađuje problematika pravnih praznina, ali i odnos između zadružnog prava i pravnog uređenja koje se u RH odnosi na pravo trgovačkih društava.

1. Uvod
2. Pojam zadruge
3. Članski ulog i članstvo u zadruzi
4. Osnivanje i pravila zadruge
5. Tijela zadruge
6. Imovina zadruge
7. Odgovornost zadruge
8. Zaključak

1. Refleksna šteta
2. Renegocijacijska dužnost
3. Sistematizacija radnih mjesta
4. Avizandum

• Zakon iz područja kaznenog prava, prekršaja i privrednih prijestupa

• Zakon iz područja sustava zaštite potrošača i sustava plaćanja i kreditnog poslovanja

• Zakon iz područja međunarodnih odnosa

I. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

I. – 12. Porezni položaj naknade koja nije predmet oporezivanja

I. – 13. Porezni položaj usluge koju obavi proračunski korisnik – obveznik PDV-a

I. – 14. Porezni položaj kotizacije koju naplaćuje sportska udruga – obveznik PDV-a

I. – 15. Porezni položaj naknade štete koju društvo koje obavlja dostavu paketa plaća korisniku te usluge

I. – 16. Primjena stope PDV-a na lijek “A”

I. – 17. Porezni položaj isporuka u nizu

I. – 18. Porezni položaj modela naplate putem mobilne aplikacije za samoposlužne autopraonice

I. – 19. Porezni položaj prevaljivanja razmjernog dijela premije osiguranja

I. – 20. Postupak povrata PDV-a u putničkom prometu

I. – 21. Porezni položaj usluge stručnog nadzora – nije nekretnina

I. – 22. Porezni položaj nabave i montaže specifičnog montažnog objekta (šatora) – nije nekretnina

V. DRUGI POREZI, PRISTOJBE I DAVANJA

V. – 52. Obveza fiskalizacije računa za usluge pružene građanima u inozemstvu

V. – 53. Obveza fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji za plaćanje unaprijed

V. – 54. Iskazivanje podatka o OIB-u operatera na eRačunu

1. Brisanje s Popisa poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad
2. Uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom
3. Agencija za privremeno zapošljavanje i strani radnici
4. Mirovanje radnog odnosa i jubilarna nagrada
5. Prijenos ugovora o radu stranih radnika uslijed statusne promjene podjele društva

Porezno pravo

Uplata temeljnog kapitala u nekretnini – porez na nekretnine

Zaštita potrošača

Kupoprodaja – pravna sredstva u slučaju neispravne robe

Radno pravo

Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze – otkaz ugovora o radu

Odricanje od prava na isplatu neto plaće člana uprave

Sporazumni prestanak ugovora o radu i bolovanje

Zahtjev za prekovremeni rad i sankcija