Ugovor o investicijskom osiguranju života (Unit linked policies ili index linked) jest institut za koji se u pravnoj literaturi sugerira i naziv fond-police, a što je izravni prijevod njemačkog naziva za tu vrstu osiguranja. Ovaj institut relativno je nov ugovor u hrvatskom osigurateljnom pravu. Za sada se u nas sklapaju Ugovori o investicijskom osiguranju života uglavnom vezanom uz investicijske fondove. S obzirom na dvojbe oko toga da li je to pravi ugovor o osiguranju života ili možda neka druga vrsta ugovora (financijsko-bankovni), prevladalo je mišljenje da to je pravi ugovor o osiguranju života, kod kojega su ujedinjene dvije komponente, financijska i osigurateljna, što mu daje obilježje specifičnosti i posebnosti. Rizik ulaganja u cijelosti je (bar kod nas) na ugovaratelju osiguranja. Osiguratelj jamči za rizik smrti, a ponekad i za rizik doživljenja. Njegova obveza je određena u jedinicama investicijskih fondova, čija vrijednost varira od dana investiranja do dana nastanka osiguranog slučaja. Kod ove vrste ugovora osobito je važno da osiguratelj prije sklapanja ugovora informira budućeg ugovaratelja-investitora o samom proizvodu. To je propisao i naš Zakon o osiguranju.
U radu se govori općenito o važnosti obveznih osiguranja od odgovornosti, a potom autor daje prikaz pojedinih obveznih osiguranja od odgovornosti u hrvatskom pravu izvan djelatnosti prometa i prijevoza. Pri tome posebnu pažnju pridaje pitanjima tko se smatra obveznikom sklapanja osiguranja od odgovornosti, te koje se osobe smatraju trećim osobama u obrađenim osiguranjima od odgovornosti. Isto tako autor posebnu pozornost pridaje pravnim izvorima koji propisuju obvezu sklapanja pojedinog osiguranja od odgovornosti, kao i uvjetima osiguranja pojedinih osiguratelja.
Od 1. kolovoza 2009. rezidenti RH obvezni su iz svojih primitaka oporezivih porezom na dohodak izdvajati još i posebni porez iz plaće, mirovine, honorara, dividendi i udjela u dobitku. Od 1. listopada 2009. ta obveza je uvedena i za fizičke osobe koje obavljaju djelatnost obrta, slobodnih zanimanja, poljoprivrede i šumarstva, te na dohodak od imovine i imovinskih prava, kapitala i osiguranja. Propisi na temelju kojih je propisana ta obveza - a to su Zakon o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke, te Zakon o posebnom porezu na primitke od samostalne djalatnosti i ostale primitke - doneseni po hitnom postupku, bez priprema i usuglašavanja s drugim poreznim propisima i propisima s područja socijalnog osiguranja, a posljedica toga je prilično otežana primjena tih propisa u praksi.
Općom globalizacijom pravni se sustavi, osobito u okviru EU, nastoje harmonizirati u sastav koji i naša država teži, pa je nužno izložiti značajke anglosaksonskog sustava kako bi njegove inačice koje se uključuju u naš pravni poredak lakše razumijele, budući da je i Zakonom o trgovačkim društvima predviđena i sloboda (mogućnost) dioničko društvo ustrojiti i sa samo dva organa. Napominjemo kako u angloameričkom pravu nema podjele na pojedine tipove trgovačkih društava kao u kontinentalnim pravima, i možemo ih dijeliti po raznim kriterijima: prema odgovornosti članova, na javna i privatna, prema veličini, aktivna i u mirovanju, neprofitne i sl. Napominjmeo kako u engleskom pravu companies u odnosu prema vjerovnicima za svoje obveze odgovaraju neograničeno, jednako kao i trgovačka društva kontinentalnog prava. Neodgovornost, kao i ograničena ili neograničena odgovornost odnosi se na članove društva i može biti različito statuirana.
Novi Zakon o općem upravnom postupku, čija primjena počinje 1. siječnja 2010. godine, izričito predviđa mogućnost uporabe elektroničke pošte i elektroničkih isprava, čime se prvi puta u hrvatskoj povijesti omogućava puna komunikacija i donošenje upravnih akata u elektroničkom obliku. U ovom članku autor nakon kratkog prikaza elektroničke isprave, čija primjena je temeljni uvjet pravno valjane isprave koja egzistira samo u elektroničkom obliku, navodi odredbe Zakona o općem upravnom postupku koji se tiču elektroničke komunikacije i kolanja elektroničkih isprava. Također, navedene su i odredbe nove Uredbe o uredskom poslovanju koje reguliraju ovo područje.
Ustanove su neprofitne pravne osobe namijenjene ostvarivanju određene društvene djelatnosti. Autor u ovom članku pojašnjava postupak osnivanja ustanove, s posebnim osvrtom na posebnosti osnivanja ustanova na području različitih upravnih djelatnosti, dajući pri tome ogledne primjere potrebnih akata.
Temeljni propis kojim su uređeni način i uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti je Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti. Samo razvrstavanje i minimalni uvjeti ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju uređeno je Pravilnikom o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina „Restorani“, „Barovi“, „Catering objekti“ i „Objekti jednostavnih usluga“, koji je donesen na temelju navedenog Zakona i koji je stupio na snagu prije otprilike dvije godine. U prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika propisano je da ugostiteljski objekti koji na dan stupanja na snagu Pravilnika posluju u vrstama restoran brze prehrane, objekt brze prehrane tip I i objekt brze prehrane tip II, nastavljaju poslovati kao vrsta objekt brze prehrane propisan Pravilnikom, bez obveze ugostitelja ishođenja novog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta. Uz to je propisano i za ugostiteljske objekte koji posluju kao vrste slastičarnica tip I do III, da nastavljaju poslovati kao vrste slastičarnica propisana Pravilnikom bez obveze ugostitelja ishođenja novog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za tu vrstu.
U Narodnim novinama broj 75. od 30.06.2009. objavljen je Zakon o potrošačkom kreditiranju kojim se u naše zakonodavstvo uvodi Direktiva 2008/48/EZ Europskoga Parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkom kreditu kojom se opoziva Direktiva Vijeća 87/102/EEZ, s time da taj Zakon stupa na snagu dana 1.1.2010. godine. Stoga autorica u ovom članku ukratko analizira novine koje donosi taj zakon, naročito u pogledu sadržaja ugovora o potrošačkom kreditu, efektivnoj kamatnoj stopi te ostalim pravima i obvezama koje predviđa ovaj Zakon.
Donošenjem Zakona o igralištima za golf, koji je stupio na snagu na samom početku 2009., igrališta za golf su, bez sumnje, postala osobitost u aktualnom hrvatskom pozitivnopravnom uređenju izvlaštenja nekretnina. Izgradnja igrališta za golf i poticanje njihovog razvoja kao bitnih elemenata razvojne strategije hrvatskog turizma proglašene su posebnim interesom Republike Hrvatske. U skladu s tim, stjecanje nekretnina u svrhu formiranja samog igrališta za golf i izgradnje pratećih objekata koje zajedno zauzimaju površinu od 85 hektara, u odnosu na stjecanje nekretnina za izgradnju drugih objekata i izvođenja drugih radova od nacionalnog interesa, Zakon o igralištima za golf je poprilično pojednostavio. Nova rješenja, vođena svrhom donošenja navedenog Zakona, usmjerena su prvenstveno na ubrzavanje i pojednostavljenje izgradnje igrališta za golf u cilju što skorijeg ubiranja plodova iz njihove djelatnosti.
Autor u članku pojašnjava pravne aspekte značajne za razumijevanje pojma i uvjeta ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Pri tome razgraničuje kategoriju ustavnosti i zakonitosti na pravnu i političku razinu te pojašnjava elementarne pretpostavke kao i normativnu podlogu za uspostavljanje ustavnosti i zakonitosti.
Vijeće i Parlament EU su usvojili Smjernicu 2008/8/EC kojom se radikalno mijenjaju načela oporezivanja usluga u sustavu PDV-a u EU, propisana Smjernicom 2006/112/EC . Izmjenama Smjernice u značajnoj mjeri se mijenjaju temeljna načela sustava oporezivanja usluga koja su bila na snazi još od uspostave harmoniziranog sustava PDV-a u EU 1977. do danas. S obzirom na obimnost i značaj izmjena i potrebno vrijeme za prilagođavanje obveznika i usklađivanje nacionalnih zakona o PDV-u sa novim odredbama Smjernice, sve planirane izmjene u sustavu oporezivanja usluga neće stupiti na snagu istodobno. Naime, dosadašnja načela oporezivanja usluga ostaju na snazi do 31. prosinca 2009., s tim da se predviđa promjena općeg načela oporezivanja usluga od 1. siječnja 2010. i postupna izmjena posebnih pravila oporezivanja usluga u četiri faze do 2015. . Imajući u vidu da su izmjene opsežne i da zadiru u temelje sustava PDV-a za buduće članice EU od velike je važnosti da se izmjene Smjernice pozorno analiziraju kako bi se što prije inkorporirale u nacionalno zakonodavstvo, poglavito one koje će stupiti na snagu (u prvoj fazi) 1. siječnja 2010.
