Uračunavanje ispunjenja obveze

Autor u članku na detaljan način razmatra institut uračunavanja ispunjenja obveze, iznošenjem sudske prakse i shvaćanja u stručnoj literaturi o tome koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se uračunavanje moglo provesti. Posebno se analizira položaj dužnika (čl. 171. Zakona o obveznim odnosima) i vjerovnika (čl. 172. toga Zakona), ali i mogućnost kombinirane primjene tih dvaju članaka. Ovaj se institut u praksi najčešće primjenjuje među poduzetnicima koji imaju kontinuirane poslovne odnose, ali se može primijeniti i među nepoduzetnicima, odnosno izvan okvira trgovačkog prava.

1. Uvod
2. Uračunavanje ispunjenja – funkcija i zakonsko uređenje
3. Istorodnost obveza čije se ispunjenje uračunava
4. Dužnikove ovlasti kod primjene odredbe čl. 171. ZOO-a
5. Redoslijed uračunavanja ispunjenja kada nema ni sporazuma ni dužnikove izjave (čl. 171. ZOO-a)
6. Primjena pravila o uračunavanju ispunjenja i teret dokaza
7. Uračunavanje glavnice, kamata i troškova
8. Uračunavanje ispunjenja kod ispunjenja uglavničenih kamata i zateznih (procesnih) kamata
9. Kumulacija primjene pravila o uračunavanju ispunjenja istorodnih obveza (čl. 171. ZOO-a) te kamata i troškova (čl. 172. ZOO-a)
10. Uračunavanje prijebojem
11. Zaključak