31. Zastarni rok (čl. 371. ZOO-a/91)
• Nije osnovana tvrdnja da bi zastarni rok počeo teći tek po donošenju pravomoćne presude. Kod toga su pravilno sudovi zaključili da su radnje koje je propustio poduzeti odvjetnik D. kao punomoćnik tužitelja trebale biti poduzete 2001. odnosno 2002., a da je tužitelj tužbu protiv tuženika u ovom predmetu podnio tek 2010. godine.
32. Početak tijeka zastarnog roka (čl. 277. ZPP-a/91)
• Pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu izraženu brojem novčanih jedinica (tj. određenim brojem novčanih jedinica, a ne samo odredivim brojem). Zato ni zatezne kamate ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen.
33. Anuiteti – zastara (čl. 225. ZOO-a)
• S obzirom na činjenicu da je došlo do raskida ugovora i prigovor zastare je neosnovan jer je tražbina utužena unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka od raskida ugovora, a usput je za navesti (iako je nebitno) da čak niti između pojedinih dospjelih zakašnjelih anuiteta i utuženja nije prošao toliki rok.
34. Sjedinjenje (čl. 207. ZOO-a/91)
• Kako je tužena stekla temeljem zakona pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru, to je došlo do sjedinjenja u smislu odredbe Zakona o obveznim odnosima pa na strani tužene ne postoji obveza plaćanja za korištenje poslovnog prostora.
35. Ugovor o zakupu (čl. 546. ZOO-a)
• Polazeći od činjenice da navedene nekretnine koje je tužiteljica dala u zakup tuženiku predstavljaju šljunčani prostor koje tuženik koristi za obavljanje poslova iz svoje djelatnosti te uzevši u obzir da iz odredbi čl. 1. i čl. 2. ZZKPP ne proizlazi da se takav šljunčani prostor ima smatrati poslovnim prostorom, po ocijeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili opće odredbe o zakupu sadržane u ZOO.
36. Ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (čl. 322. ZOO-a)
• Ništetan je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju a kada je pobuda ugovornih stranka za sklapanje tog ugovora bilo onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje ostavitelja.
37. Priznanje duga (čl. 233. ZOO-a)
• Priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida, neovisno o tome je li učinjeno na izravan ili neizravan način, mora biti jasno, određeno i bezuvjetno, takvo da se na siguran i nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.
38. Stjecanje bez osnove (čl. 1111. ZOO-a)
• Polazeći od utvrđenja da je na temelju rješenja Vrhovnog suda RH ukinuta nižestupanjska odluka na temelju koje je provedena ovrha, otpala je pravna osnova na temelju koje je tuženiku pripadao taj iznos i time je nastala obveza povrata tog iznosa tužitelju.
26. Stjecanje služnosti (čl. 220. ZV-a)
• Služnost se ne može steći na temelju pisanog ugovora koji nije realiziran kad nije izvršen upis u zemljišne knjige. Naime, taj upis ima konstitutivan karakter za stjecanje prava stvarne služnosti pravnim poslom.
27. Pravo na dom (čl. 51. ZV-a)
• Nedvojbeno jest da je pravo na dom konvencijsko i ustavno načelo. Ono u svom izvornom značenju primarno ima javnopravno značenje. Pri tome se prvenstveno odnosi na postupanje javnopravnog tijela i gubitak prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji izviru iz nepobitne činjenice nasljeđivanja. U takvoj konkurenciji pravo na dom valja sagledavati i sa stajališta tuženika, ali i sa stajališta tužitelja.
24. Kolektivni višak radnika (čl. 127. ZR-a)
• Kako tuženik radničkom vijeću nije dostavio potpune podatke, niti pružio dokaz da je nastanak kolektivnog viška radnika popraćen organizacijskim promjenama, i ovaj sud prihvaća shvaćanje da tuženik, kao poslodavac, nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 127. ZR.
25. Sindikalni povjerenik (čl. 1
