Zakon o zaštiti potrošača objavljen je u Narodnim novinama, br. 96/03., od 10. lipnja 2003., a prema odrednici njegovog čl. 115. primjenjivat će se od devedesetog dana nakon objave, tj. od 8. rujna 2003.
Stupanjem na snagu ovog zakona, prestaju vrijediti neke odredbe iz Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 49/ 03.) i Zakona o normizaciji (Nar. nov., br. 55/96.), kojima se, uz ostale zakone (Zakon o nadzoru kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu i Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće upotrebe i dr.), do sada, uređivala zaštita potrošača.
Zakon o zaštiti potrošača kao lex specialis, uređuje posebnosti obvezno-pravnih odnosa između potrošača i trgovaca a njegova primjena ne utječe na prava koja potrošači imaju na temelju drugih zakona i propisa.
Tu prvenstveno mislimo na Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91. do 88/01.) koji uređuje osnove obveznih odnosa u prometu roba i usluga i na poslovne običaje trgovaca i potrošača utvrđenih u Posebnim uzancama u trgovini na malo (Nar. nov., br. 16/ 95.), koje je utvrdila Skupština Hrvatske gospodarske komore još u lipnju 1995. i koji se još primjenjuju.
Koje su neke od obveza trgovaca prema Zakonu o zaštiti potrošača, pišemo u ovom članku.